Sa kistom u ruci od malih nogu - tako 63-godišnji samouki slikar Drago Mihić opisuje svoj život. Slikao je u banjalučkim selima i tako zarađivao po koju paru, a o velikim ateljeima nikada nije maštao. Njegova galerija i danas je u šumarku - na putu do Banj brda.

"To sam uredio, posadio sam dosta novih sadnica. Za očekivati je da će to za par godina potpuno imati smisla kad se potpuno zatvori ovaj prostor. Planirao sam da to bude kao jedna prostorija koja će biti omeđena isključivo sa prirodom", rekao je ovaj slikar.

Daleko od gradske vreve, uljem na platno najčešće prenosi slike zavičaja. Za života ih je stvorio više od hiljadu, ali o nekima posebno voli da priča.

"Išao sam na teren izvan Banjaluke i kretao se po napuštenim prostorima. Nažalost, ovo je jedan od tih prostora. Pretpostavljam da je ovim putem nekad mnogo svijeta prolazilo i da je ovaj put bio od životne važnosti", rekao je Mihić.

Osim prirode, slika portrete, svetitelje, ali i motive po narudžbi. U mladosti je pribjegavao drugačijoj tematici. Prije 30 godina inspiracija mu je bio Hladni rat Istoka i Zapada. Od 25 slika tog opusa, danas mu je ostala samo jedna.

"Ovdje imate eksploziju atomske bombe. Ona uvodi praktično posmatrača u tu sliku. Mi smo u tom vremenu dosta o tome, pogotovo mladim umjetnicima je to bila tema. Nažalost, sad kad bih radio tu temu, ta bi lobanja bila veća, imam utisak da je sada po tom pitanju vrijeme još gore", rekao je Drago Mihić.

Koliko god svijet bio zao, u svemu, kaže, pronalazi svijetiju stranu. Tako se nada da u njegovu galeriju neko dođe i kada on nije tu.

Zato je za zaljubljene napravio klupu i zasadio dvije bukve. Njegov rad poštuju i u Turističkoj organizaciji, pa su mu osvijetlili galeriju, ali i odobrili da do nje dolazi autom. Drago se uzda i u nasljednike. Ćerka mu je akademski slikar, pa i njene radove ponosno izlaže u svojoj galeriji.