Plamteću jamu koja gori već više od 40 godina stanovništvo u Turkmenistanu naziva „Vrata pakla“. Po tome kakav utisak ostavlja na posjetioce prije bi se, međutim, moglo reći da ju je samo nebo poslalo toj državi, koja zahvaljujući njoj planira da razvije turizam.

Velika jama poznata kao „Vrata pakla“ u turkmenistanskoj pustinji Karakum, plamti već 40 godina i uprkos tome što izgleda zastrašujuće na prvi pogled, vlasti u Turkmenistanu od nje žele da naprave turističku atrakciju, piše britanski Telegraf.

Ranije su postojali planovi da se ona zatrpa, međutim lokalne vlasti su se predomislile.

Prema službenim statistikama u Turkmenistan godišnje dolazi 10.000 turista, što je malo.

Najviše ljudi dolazi iz Irana, Njemačke i SAD. Međutim, ukoliko bi se svi više potrudili da popularizuju „Vrata pakla“, turistička zajednica te zemlje vjeruje da bi moglo da privuče mnogo više posjetilaca.

„Vrata pakla“ ili „Darvaza“, kako jamu naziva lokalno stanovništvo, nalazi se u sušnoj pustinji Karakum, koja pokriva ogroman dio zemlje i poznata je po ekstremnim temperaturama.

Jama djeluje kao „ulaz u pakao“, ali je u suštini riječ o ogromnom plamenu koji nastaje zbog prirodnog plina ispod zemlje. Nastala je zahvaljujući čovjeku, a ne prirodi.

Još dok je Turkmenistan bio dio SSSR-a, sovjetski naučnici su procijenili da tu mogu da buše i pronađu plin početkom sedamdesetih godina prošlog vijeka, međutim oprema je iznenada propala u rupu.

U strahu da bi iz provalije mogao da iscuri otrovni plin, naučnici su ga zapalili, jer su smatrali da će ubrzo sagorjeti, ali to se nije dogodilo, pa vatra na rubovima provalije gori i danas.

Još 2004. godine turkmenistanski predsjednik Gurbanguly Berdymukhamedov je donio odluku da je vatra u „Vratima pakla“ dovoljno gorjela i da rupu treba zatrpati, međutim to još nije učinjeno i deset godina kasnije turkmenistanski turistički radnici su, čini se, pronašli bolje rješenje.

„Naš glavni cilj je stvaranje atraktivne slike o Turkmenistanu kao turističkoj destinaciji“, kaže Ovez Kurbanov sa Nacionalnog instituta za pustinje, floru i faunu.