Donald Tramp se obilato hvali svoji predsjedničkim sposobnostima a još prije stupanja na dužnost najavljivao je da će potpuno ukloniti američke dugove, ako postane predsjednik, i da za osam godina, dva mandata, "eliminiše“ nezamislivo brdo dugova od 19 hiljada milijardi.

Njegov bilans, međutim, nakon gotovo četiri godine u Bijeloj kući je mršav: rijetko je neki predsjednik trošio tako puno novca kao Donald Tramp, navodi Dojče vele.

Umjesto smanjenja dugova, oni se stalno povećavaju što pokazuju najnoviji podaci američke kongresne ustanove CBO. Otkako je na vlasti Tramp, obaveze SAD su povećane za 2,5 hiljade milijardi dolara. Raste i deficit u državnim blagajnama koji je samo u prva četiri mjeseca nove fiskalne godine za 25 odsto veći nego prošle godine, navodi američko ministarstvo finansija.

Za to je krivo prije svega Trampovo snažno smanjivanje poreza. Svoj paket je 2017. predstavio kao "Božićni poklon srednjem sloju“. Ali, upravo to mu se sad vraća kao bumerang, navodi DW.

U govoru o stanju nacije početkom februara predsjednik ni riječ nije utrošio na zabrinjavajuće visoke dugove. Ni u nacrtu novog budžeta nema govora o štednji. Istina, Tramp želi da smanji državne izdatke u narednih deset godina za 4,4 hiljade milijardi. Ali, istovremeno bi trebalo da porastu izdaci za vojsku, svemirske letove i izgradnju zida prema Meksiku.

I kandidati demokrata koji bi u novembru hteli da izađu na crtu Trampu na predsjedničke izbore suzdržani su kad se radi o problemu velikih dugova SAD.

Još u prvom televizijskom sučeljavanju prošle godine ni jedan od sedamnaestoro demokratskih kandidata nije se usudio da progovori o velikom zaduženju. Tokom četiri sata rasprave ni jedan put nije se čula riječ "deficit“. A dugovi američke države spomenuti su samo jedanput.

Ni demokrate nemaju nepresušni izvor novca.

"Prosječan Amerikanac se jako malo zanima za dugove SAD“, kaže Vilijam Hogland iz vašingtonskog trusta mozgova Bipartisan Policy Center. Ekonomski rast posljednjih godina doveo je građane u povoljan položaj jer, s obzirom na niske kamate i rekordnu zaposlenost, jedva da osjećaju nešto od tereta državnog zaduženja.

"Zašto bi demokrate spominjale tako osjetljivu temu i riskirali svoju glavu", pita se Hogland, koji je tri decenije bio u Senat savjetnik za budžet.

Šta više od državnog budžeta zanima Amerikance pokazalo je prošle godine veliko istraživanje centra Pju. Za 70 odsto ispitanika je najvažnija tema ekonomska snaga SAD. Slijede teme kao što su obrazovanje, troškovi zdravstvenog sistema i borba protiv terorizma. Na dnu su klimatske promjene i vojska. Deficit državnog budžeta tek manje od polovine ljudi smatra jednim od prioriteta.

Demokratska lijevica usto privlači birače obećanjem zdravstvenog osiguranja za sve. No, kandidati kao što su Berni Sanders i Elizabet Voren nemaju razrađene ideje kako to finansirati. Računa se da bi takvo osiguranje u idućih deset godina stajalo oko 34 hiljade milijarde dolara, prognozira Institut Urban.

Novi porez za bogataše, kakav zahtijeva Elizabet Voren, mogao bi da pokrije dio troškova. "Ali, finansijski bismo u najboljem slučaju bili u istom stanju kao i sada“, kaže Hogland.

Ipak, šest od preostalih jedanaest demokratskih kandidata smatra svojim zadatkom stabilizaciju ili čak smanjenje dugova u prvom mandatu, piše Vašington post. No, prema analizi tog lista, niko, međutim, ne kaže kako bi to trebalo smanjiti dugove.

Bivši potpredsjednik Džozef Bajden kaže doduše da će se uhvatiti u koštac s tim problemom, ali istovremeno obećava investicije u zapošljavanje i lokalne samouprave. Miljenik berze Majkl Blumberg kaže da će njegova vlada preuzeti finansijsko-političku odgovornost tako što će "podsticati investicije“ i "više oporezovati“ one koji više zarađuju. Ali, preciznijih računica o tome nema.

Ni od umjerene senatorke Ejmi Klobučar se ne čuje puno - ona samo obećava da želi da stabilizuje stopu zaduženja.

Konkretniji nije bio ni Pit Butidžidž kad se u jednom govoru prošle sedmice izjasnio za smanjenje dugova. Ipak, on bi kod birača mogao još da ima najviše uspjeha sa ovom temom, kaže Hogland.

Butidžidž, naime, predstavlja mladu generaciju koja bi na svojoj koži mogla da osjeti posljedice današnjeg astronomskog zaduživanja SAD.

"Generacija (starijih političara) Trampa, Bajdena i Sandersa neće morati o tome da razmišlja“, zaključuje Hogland.