Tako je bilo i prije nekoliko dana - na vijest da je jedan silovatelj u Srbiji osuđen na 11 godina zatvora, jer je u stan namamio dečaka (16), seksualno ga zlostavljao, a poslije odnosa mu tražio eksplicitne fotografije, koje je navodno i plaćao, stizali su i takvi komentari.

Bilo je i onih koji su tražili smrtnu kaznu, doživotnu robiju ili kastraciju, ali i onih koji su smatrali da je 11 godina prevelika kazna, a mnogi su smatrali da je dječak sam kriv.

Da li su ovakvi komentari so na ranu žrtve? 

On je već imao bolno i mukotrpno svjedočenje pred istražiteljima, roditeljima, stručnjacima i vještacima, pred sudijom, pa i pred svojim napasnikom.

Namamio, a nastavili kontakt i još mali uzeo pare? 

"Mora da je ovaj prestao da plaća maloga, pa ga je dečko prijavio... Nešto tu nije sasvim čisto. Ne branim nikoga, ali tu nisu bas čista posla."

"Silovan, a nastavili kontakt?"

"Tu mi nešto ne štima, kako ga namamio? Kao vještica u bajci Ivice i Marice, da ima šest godina, pa hajde, ali on ima šesnaest."

"Realno, zaslužuje manju kaznu. Silovanje je užasno. Ako je definitivno dokazano, i ako je klinac 100% nedužan, onda silovatelji treba i doživotno da idu u zatvor, jer će 99% njih ponoviti zločin. Ali, ako nisu sve kockice na broju (zašto se 16-godišnjak dopisuje i sastaje sa nepoznatim muškarcem, sastanak naslijepo je opasan i za starije) onda ne treba da dobije toliku kaznu zato što ubice idu u kućni pritvor ili izađu na slobodu poslije 2-3g."

Manjak informacija koje su dospjele u javnost u ovako osjetljivom slučaju, jer se štiti integritet žrtve, ne treba da bude razlog za ovakve zaključke. Jer, iako je u konkretnom slučaju riječ o starijem maloljetniku, javnost nije upoznata sa situacijom u kojoj se dječak našao, ali ako je sud nakon više od godinu dana rada na slučaju presudio da je riječ o silovanju, ishitreni komentari mogu samo da naštete žrtvi.

"Jedan težak slučaj je danas dobio sudski epilog. Slučaj u kom smo učestvovali od početka, gdje smo prvo hrabrili dijete da progovori o patnji kroz koju je prolazilo, a kasnije kroz psihološku i pravnu podršku. Objedinjena kazna je 11 godina zatvora. Više nego zaslužena kazna", napisao je Igor Jurić na svom fejsbuk profilu.

Povodom komentara u kojima se žrtva okrivljuje, Telegraf se obratio upravo Igoru Juriću.

- Komentarisanjem i osuđivanjem postupaka žrtve, prije svega, produbuljujemo i potkrepljujemo osjećaj sramote i nelagode kod žrtve, i stvaramo nepovoljno okruženje za osobe koje još uvijek nisu prijavile zlostavljanje, a trpe ga. Dakle, žrtva iz straha od osude društva bira da ćuti, a mi želimo da podstaknemo upravo suprotno - da se svako osjeća sigurno da prijavi zlostavljanje i podijeli svoje iskustvo. Društvene mreže imaju veliki uticaj na naše živote, gdje komentari mogu da dovedu do toga da žrtva zlostavljanja iznova i iznova proživljava traumatsko iskustvo čitajući komentare i osude društva koje bi trebalo da bude sigurno okruženje za njih - kazao je za "Telegraf" Igror Jurić, osnivač Fondacije "Tijana Jurić".

- Sekundarana viktimizacija može biti još jedna od prepreka i izazova za samu žrtvu i da je spriječava da se vrati svakodnevnim aktivnostima i zdravom životu. Zato treba uvijek da budemo na strani žrtve, da je ne osuđujemo, da joj vjerujemo i da je razmijemo. Jedino na taj način možemo da stvorimo sigurnije okruženje za sve nas - zaključio je Jurić.

Žrtva može i da "zavoli" zlostavljača: Nešto što djeluje dobrovoljno može biti i prinuda

Kako je objasnio sagovornik, predatore karakteriše targetiranje žrtve, potom stupanje u kontakt, manipulacija djetetom, izdvajanje iz društva i stvaranje odnosa povjerenja.

Stoga nije neobično da žrtva sama prilazi svom zlostavljaču. U ovom odnosu može izgledati kao dobrovoljno, iako to u suštini nije.

- Žrtva pod pritiskom može čak krenuti da gaji emocije prema zlostavljaču, zato što nije svijesna manipulacije. Nakon manipulacije stupa i ucjenjivanje, gdje žrtva odlazi kod predatora kako bi ispunila njegove zahtjeve. Ovo se ne odigrava dobrovoljno, već žrtva ove stvari radi iz straha - kazao je Jurić.