"Smrtonosna epidemija puste zemlje širi se rubnim područjima Srbije i zlokobno prijeti da zatre srpsko selo. Upravo to selo je održalo Srbiju, nahranilo nas i othranilo. Sa nestajanjem sela nestala bi i Srbija" - apelovao je glumac prošle sedmice na samom početku obraćanja u Palati Srbije, pred osnivanje "Nacionalnog saveta za spas sela".

Jezdić u jeku svoje popularnosti odlučio da se preseli u rodno selo Zabrdicu kod Valjeva, gde je sagradio veliku kuću. Njegov plan odmah je bio da se bavi i poljoprivredom, te je počeo da proizvodi rakiju. I potrudio se dobro, jer danas brine o 20 hekrata imanja. Ono za šta se zalaže u javnosti, primjenio je na ličnom primjeru, a planira da u poljiprivrerdni biznis uključi i svoje četvoro djece jednog dana ukoliko to budu željeli. U selu u kome sada živi i radi, podigao je malo i nivo zaposlenosti, jer je uključio mještane u svoj biznis.

"Ovdje imam šansu da uradim nešto dragocjeno za sve svoje. Ovo je sada moja potreba. Moram ovo da uradim zbog svoje porodice, ali i zbog ljudi iz ovog sela koji rade i koji će tek raditi kod mene i na radost njihove djece" - ponosno je izjavio ranije gazda Jezda, kako ga zovu seljani u Zabrdici. On nije zanemario svoju primarnu profesiju, ali je oduvijek tvrdio da sebe vidi u prirodi za cijeli život.

"Istinsku punoću života osjećam na selu, ali to me neće udaljiti od scene. Naprotiv. Sebe ovde vidim za cijeli život" - poručio je Nenad. Ranije je priznao da se dešava da zbog života i ulaganja na selu, uskrati porodici neke stvari.

"Oni su mi najveća podrška, da mi nije mojih, ne bi bilo ni mene. Uvijek me prate, tu i tamo uskratimo im nekad neko zadovoljstvo, nekad preko svoje mjere i svojih mogućnosti neke stvari isforsiram, ali ja vjerujem u sebe. Prvo u sebe, pa u Boga, u selo i moj narod, vjerujem u Srbiju!" - isticao je Jezidić. I on zaista ne propušta priliku da kaže koliko voli selo, a sada je svojim zalaganjem da isto oživi ponovo to je i dokazao. Ipak, priznao je da je život van grada težak, ali da on ne odustaje.

Nenad nije samo gazda. On je sa majstorima, vozi traktor, seče drva...

"Kada bi se stručnjaci bavili mnome, vjerovatno bi dolazak ovdje definisali kao beg od svega. Ali zašto da ne budem jak pa da pobjegnem od sebe? To sam i uradio. Ovo je ogromno odricanje i podvig, tako da sam ja bio jak da pobjegnem od sebe. Od pozorišta, od glume" - kaže Nenad. On smatra da ništa nije izgubio time što je četrnaest godina svog života uložio u svoj novi projekat. U ulogu njegovog života.

"Ako bih sve ovo tumačio kao gubitak i odricanje, onda bih bio u problemu. Mene selo užasno vuče i ne odvaja me od mog paralelnog svijeta u pozorištu. Tamo se ništa značajno nije desilo u posljednje vrijeme i nisam sebe lišio za neko pretjerano pozorišno iskustvo. Ako mi se nekada i desi da se zamislim nad tim da li sam nešto izgubio, kažem sebi: „Realno, nisi ništa propustio, a ovde si izgradio sebi neki novi svijet“ - kaže Nenad.

Mnogi bi rekli da se povlači iz svijeta glume jer je od poljoprivrede bolja zarada.

"Moram vam reći da sam većinu ovih stvari koje ovde vidite platio od svoje glume. Od svih svojih serija, filmova, reklama došao sam do ovoga ovdje gdje sam sad. Časno je reći da su ovdje pare i koje dugujem, ali to je taj rizik koji mora da postoji" - otkriva Nenad bez lažne skromnosti. On nema problem da zasuče rukave i glumačke nagrade zamjeni okopavanjem i oranjem njive. Ježi se od epiteta VIP, koji se dodjeljuje nekim ljudima, jer, kako tvrdi, tako nešto kod nas ne postoji.

"Šuša, džiber, to su karakteristike. A seljak je divan čovjek. VIP seljak etiketa bi mi smetala, a etiketa seljaka ne. Mi se zanosimo da VIP postoji u Srbiji, ali sam siguran da tako nečega nema kod nas" - kaže Nenad. Njegov pokretač je njegova porodica, supruga i četvoro djece.

"Ona ne voli da je spominjem ni po statusu koji uživa u našoj bračnoj zajednici, a kamoli ime da joj izgovorim. Ona je u ovoj priči ja, a ja sam ona. To je suština bračnog života. Da mi nije njih, ne bi bilo ni ovoga" - kaže Nenad i dodaje da djeca još nisu zainteresovana za posao na selu.

"Oni su tinejdžeri. I ja sam bio takav. Siguran sam da će ova krv koja u meni vrca i sokovi kojima se ja hranim biti preneseni na njih" - dodaje on.

"Selo je jako teško, zapušteno, ono traži mnoge ruke, dosta novca, brojne lude usijane glave. Ne znam da li mi to kao narod imamo, ali moja glava usijala se prije 15 godina i još se ne hladi. Iz dana u dan imam osjećaj da sam bliži onome što se zove velika destilerija kapaciteta 200 i više hiljada litara godišnje, 20 i više hektara voća.

Glumac barata i podacima o broju stanovnika na selu, za koje kaže da su poražavajući

"U hiljadu sela ima manje od po 100 stanovnika. U više od 200 sela nema nikog mlađeg od 20 godina. Probudimo se, osvjestimo se, stavimo prst na čelo svi mi koji želimo dobro Srbiji. Upotrebimo znanje da spasimo srpsko selo. Da se vratimo korijenima, da zaboravimo sve naše trenutne diobe i spriječimo prijeteće seobe - poručio je Jezdić.