Moj otac je zamalo ubio moju kćerku, a i dalje živimo u istoj kući

Kristina Obradović (19) je bila djevojčica kada je ostala u kolicima nakon što ju je, kako je ispričala, prije 5 godina, djeda gurnuo sa terase njihove porodične kuće. Sada već devojka, hrabra i lijepa, Kristina ne prestaje da se bori da ponovo stane na noge.

Njen otac Željko Obradović i ona godinama biju najteže bitke za njene korake, a pored svega, prolaze kroz pakao jer nemaju izbora, osim da žive u istoj kući sa čovjekom koji je, kako navodi Kristinin tata, "pokušao da ubije svoju unuku".

Kako je djevojka ispričala, ona i djeda su se jula 2014. godine posvađali dok je ona bila sa društvom. Željko kaže da je njegov otac vikao na Kristinu da je "ku*va kao i njena majka", te da je i prije toga udario dok su bili u kolima. Rasprava između unuke i djede nastavljena je i na terasi na koju je Kristina otišla sa knjigom kako bi se opustila. Ubrzo je došlo do tragedije koja joj je promijenila život.

- Moj otac ju je gurnuo sa sprata naše kuće. Prilikom pada, Kristina je polomila šesti vratni pršljen i ostala nepokretna. Imala je mnogo operacija. Kada se sve to izdešavalo, on je samo negirao. Tvrdio je da je sama skočila - objašnjava Obradović i dodaje da je Kristina sama izjavila:

"Odgovorno tvrdim da se ovaj događaj 29. juna 2014. godine desio upravo onako kako sam ispričala. Nije tačno da sam htjela sama da skočim sa terase. Nisam imala razloga da to uradim, već me je djeda gurnuo".

Djevojka je ispričala i kako se detaljno sjeća momenata poslije pada.

- Odvezli su me u bolnicu, isjekli stvari sa mene, da me ne bi pomjerali i uspavali. Bila sam tri dana u vještačkoj komi, da se ne bih pomjerala, a i tada su mi operisali vrat. Imala sam prelom šestog vratnog pršljena. Bila sam mjesec dana u šok sobi, i slušala sam priče o nekom skoku - ispričala je Kristina.

Šta se zaista desilo u noći koja je promijenila tok njenog života, javno je ispričala tek 4 godine kasnije, kada je skupila hrabrosti da napravi ovaj korak.

- Dala je izjavu u Osnovnom javnom tužilaštvu 30. oktobra 2018. godine. Prijava je podneta ali se ništa nije desilo. Moj otac je još na slobodi, nije osuđen za pokušaj ubistva - priča Željko u očaju.

Željkov život i život njegove jedinice dodatno je teži jer nemaju gdje da odu, pa moraju da žive sa njegovim ocem.

- Čim ga vidi, Kristina počne da plače i nervira se. Moja kćerka ne može da živi tamo. Trenutno smo u novosadskoj klinici na ortopediji od septembra i ostajemo tu do 1. maja, pošto je Kristina na terapiji koja traje 8 meseci. Treba nam pomoć za novi stan ili kuću u Loznici, jer... kako da se Kristina vrati u istu kuću u kojoj je djeda pokušao da je ubije? - pita se ovaj uznemireni otac.

Molitve i zahvalnost

Željko se lavovski bori za svoju kćerku sa kojom je ostao sam kada je imala dvije godine. Njena majka je otišla, napustila je i najpre posećivala prvih mesec dana. Pošto se, kako je Željko naveo, majka "iživljavala" nad Kristinom, tužio ju je i na sudu dobio puno starateljstvo nad kćerkom.

Njih dvoje od toga kroz život idu zajedno i kad je dobro, i kad, nažalost, nije, kao poslije tragedije u kojoj je Kristina teško povrijeđena. Od te 2014. godine, devojčici je stalno potrebna pomoć drugog lica, da se prenese u invalidska kolica, koja koristi uz asistenciju. Ona nije u stanju ni da stoji ni da hoda.

Pošto je Željko stalno sa kćerkom, ne može da ima zaposlenje, zbog čega su zapali u tešku materijalnu situaciju.

Zato ovaj neumorni otac svakodnevno, od jutra do mraka, moli ljude dobre volje da uplate neophodan novac za Kristinino liječenje. Zahvljuje se onima koji uplate. I takav je svaki dan, popunjen neopisivom željom da njegova jedinica ponovo prohoda uz pomoć terapija na koje mora da ide redovno.

Na pitanje gdje pronalazi snagu, Željko odgovara: "U vjeri da će Kristina opet stati na svoje noge".

Ova hrabra djevojka je svaki dan na vježbama. Zahvaljujući njima, kako kaže Željko, stvari idu nabolje, a za Kristinino lečenje potrebno je da se prikupi još 750.000 dinara.

Uz pomoć tretmana matičnim ćelijama, njen san da ponovo stane na sopstvene noge bi bio moguć. Tretman iziskuje značajna novčana sredstva, ali je Kristini neophodan kako bi joj se smanjili bolovi i grčevi, vratili osećaji u nogama i kako bi uz pomoć intezivnih fizikalnih terapija ponovo prohodala.

Kristina je pored svega što ju je zadesilo ostala jaka, puna života i volje. Pomozimo ovoj hrabroj djevojci da ostvari jedinu želju tako što ćemo joj omogućiti sredstva za tretmane i vježbe.

Pročitajte još: