Oreščanin se 49 dana borio protiv korna virusa u KBC Vojvodina i na beogradskoj Vojnomedicinskoj akademiji.

Upala pluća

Njegova bitka sa koronom počela je 24. marta kada je dobio visoku temperaturu.

– Javio sam svom ljekaru, ona mi je izmjerila temperaturu i imao sam sve klasične simptome upale pluća. Dala mi je terapiju i uputila me u kućnu izolaciju sa ciljem da se liječim. Ako prođe sve kako treba, da se vratim u jedinicu, a ako se stanje bude pogoršalo, da nastavim liječenje u jednoj od kovid ambulanti. S obzirom na to da mi se stanje nije poboljšavalo i pored antibiotika i ostalih lijekova koje sam pio, javio sam se u standardnu kovid ambulantu i tamo sam nastavio liječenje do 1. aprila. Kada se stanje mnogo pogoršalo i kada nisu više mogli da mi pomognu, upućen sam u KBC Vojvodine na dalje liječenje – ispričao je Oreščanin za Kurir.

Kaže da je tada bio dezorijentisan, osjećao se loše, žena i kćerka od 10 godina i sin od 15 godina bili su uplašeni. Prebačen je iz Subotice ambulantnim kolima u Novi Sad.

– U bolnici sam bio 49 dana, od toga 42 u Novom Sadu i sedam dana na VMA. U početku je izgledalo kao borba sa ozbiljnom upalom pluća, koja su bila zahvaćena skoro kompletno. Vrlo brzo se pojavio napredak, temperatura je oborena, prebacili su me sa intenzivne na poluintenzivnu njegu. Međutim, 16. aprila mi se pogoršalo stanje, temperatura je skočila, izgubio sam svijest i ljekari su odlučili da me uvedu u indukovanu komu i da me stave na respirator, gdje sam bio pet dana. Skinuli su me sa njega 22. aprila, probudili su me, bio sam svjestan, imao sam i dalje visoku temperaturu. Poslije nekoliko dana testirali su me na kovid, rezultati su pokazali da sam negativan, ali upala pluća je bila kompleksna i komplikovana. Morali su razne intervencije da mi urade kako bi izvlačili taj sekret koji se skupljao u plućima – priča oficir VS.

Orešanin kaže da nikada u životu nije bio teško bolestan.

– Kada sam se probudio iz kome, prvo što su mi rekli jeste da imam visoku temperaturu i da moramo da je skidamo. Onda su mi prenijeli da mi je porodica u redu i ostalo mi je samo da se i ja izborim. Nisam bio uplašen, ali sam bio zabrinut. Prvo sam pomislio da je možda sad prerano da napustim djecu, suprugu i porodicu – sjeća se major Oreščanin.

Srećan kraj

Veliki podstrek bio mu je kada mu je supruga dostavila torbu sa stvarima u kojoj je bio i kćerkin crtež sa pismom.

– Držao sam taj papir uvijek uz sebe i to me je vodilo naprijed. Poslije 49 dana bolnice došao sam kući i čekao šta će da me pitaju, jer nisam znao šta bih ja pričao sa ženom i dvoje djece. Svi smo bili srećni – završava Oreščanin.

Korona ne bira

Oreščanin je poručio svima da se pridržavaju mjera opreza, da nose maske, jer, kako kaže, ne treba da dovodimo sebe u situaciju da se razbolimo ili da razbolimo nekog.

– Nisam bio neozbiljan i neoprezan, vodio sam računa, ali korona ne bira. Trudio sam se da ispoštujem ljekare i osoblje, i oni su prepoznali da hoću da se borim sa bolešću.

Učim kako da dišem

On kaže da se javio pretpostavljenima, određeno mu je bolovanje, mirovanje, rehabilitacija i dobio je smjernice od ljekara šta treba da radi.

– Ljudi su se maksimalno potrudili da me nauče kako da dišem, kako da se krećem, vježbam, hodam, treniram, šta da jedem. Povratio sam se u fizičkom smislu, pluća su stradala najviše, osjećam povremeno otežano disanje, sparina mi baš smeta, fizičko naprezanje isto, ali znam da tako mora, jer mi je doktorka rekla: “Moraćeš da naučiš da živiš sa takvim plućima” – priča Zoran Oreščanin.