Znala je, kaže, da je bila u bliskom kontaktu sa zaraženom osobom duži vremenski period. Priroda posla joj je takva da je svakodnevno brinula o bolesnim ljudima, pa je tako i došla u kontat sa zaraženim.

- Srećom, imala sam blažu kliničku sliku. Nakon što sam, poslije bolova u mišićima i glavi, popila lijek, nisam imala nikakve tegobe narednih nedjelju dana. Međtutim, sedam dana kasnije, osjećam da sam malaksala i da plitko dišem. To je bio 15. mart i tada sam pozvala Hitnu pomoć - objašnjava doktorka.

Međutim, simptome tipične za virus korona poput temperature, kašlja i bola u grlu nije imala nijednog trenutka.

- Hitna pomoć me je odmah odvezla na infektivno odjeljenje, testirana sam, urađen mi je snimak pluća koja su bila potpuno čista. Ali, i pored urednog nalaza, test je bio pozitivan - priča.

U danima koji su uslijedili, nije imala apetit, a nije ni osjećala ukus hrane.

- Nisam imala temperaturu i dalje, a situracija mi je bila odlična. U bolnici sam provela 11 dana... Zbog blage kliničke slike nisam primala terapiju, već samo sredstva za imunitet - priča ova doktorka.

Ipak, pored borbe sa virusom korona, ova žena vodila je još jednu borbu - sa sobom i svojom psihom.

- U bolnici sam se osjećala bolje, ali sam sve to psihički teško podnijela. Željela sam da odem kući. Međutim, nisu mi dali da idem, morala sam da imam dva negativna testa u 24 sata - objašnjava.

Tako joj je prvi urađen 23, a drugi 24. marta. Dva dana kasnije, stigle su ohrabrujuće vijesti - testovi su negativni.

- Sada sam kod kuće, mada još dvije nedjelje moram da budem u izolaciji. Mnogo se bolje osjećam. Mislim na svoje kolege, kćerka mi je pred porođajem... Iako su u bolnici svi bili profesionalni i korektni, bilo mi je teško, bila sam ljuta na sebe što se, eto, nisam bolje zaštitila. Ipak, opet kažem, sreća pa sam imala blažu kliničku sliku, mislim da tok bolesti najviše zavisi od zdravstvenog stanja u kojem te virus 'zatekne - kaže ona.