Vjenčali su se prije 63 godine, nedavno su proslavili godišnjicu braka. BIli su nerazdvojni sve dok ih korona virus nije rastavio u bolničkim sobama. Ali i u smrti su bili nerazdvojni - otišli su zajedno, u razmaku od samo jednog sata.

U potrazi za poslom stigli davnih godina na sjever Italije, stvorili porodicu. Živjeli su složno, uvijek nerazdvojni, radili sve zajedno. On joj je uvijek u svemu pomagao, čak i u kuhinji joj je pomagao u spremanju hrane. U svemu su bili složni, kao jedna duša. Proslavili su 26. septemba 63 godine braka.

- Znali su koliko je opaka realnost korone, jer imaju više od 80 godina. Izlazio je samo Vinćenco do apoteke, ili da kupi hranu, i ipak su oboljeli oboje - priča unuka koja živi u okolini Bergama. - Bilo im je lođe desetak dana, najprije se osjetio loše deka a potom baka. Uprkos visokoj temperaturi lekar ih nikada nije posjetio, prepisao im je antibiotik i ne vidjevši ih, dao dijagnozu da je u pitanju grip. Tek 11. novembra kada je bilo evidentno da je njihovo zdravstveno stanje više nego loše stigla je ambulanta i odvezla ih zajedno u bolnicu "San Đerardo" u Monci.

Nisu bili u istoj sobi, ali je Olga, koja je bila u nešto manje teškom stanju, zatražila da zadrži jaknu svoga muža, životnog saputnika, "da ga tako osjeti blizu".

Četiri dana kasnije otišao je zauvijek najprije Vinćenco, a sat vremena kasnije Olga.