Tog 13. oktobra ROSU jedinice pucale sun a goloruki srpski narod. Taj dan pamtiće i Srećko Sofronijević iz Zvečana koji je upucan s leđa i koji je, pukom srećom, preživio.

Borba za njegov život počela je u KBC Kosovska Mitrovica. Operisan je i izvađen mu je metak, a oporavak je nastavio u Beogradu, u Urgentnom centru. Danas, sedam dana poslije užasa koji je doživio i iako mu je život bio ugrožen, ovaj hrabri Srbin sa KiM kaže:

- Meni rane nisu teške. NIsu teške ni meni, ni mojoj braći – kaže Sofronijević.

Ističe da mu je teško da se sjeća tog dana jer je strahovao za život svoje porodice kada su ih jedinice ROSU napale.

- Vidio sam da je to opšte ratno stanje. Pucali su na goloruk narod, pucali su nam na djecu – rekao je Sofronijević.

Kako kaže, ranjen je u trenutku kada je pokušavao da pronođe suprugu i dijete. Tada se od napadača okrenuo leđima.

- Osjetio sam tup udar u leđa i pao sam. Prišla su mi braća, podigla me… Sve vrijeme su bili uz mene – priča Sofronijević.

Kako kaže, osjetio je da je ranjen i dodaje da je najvažnije bilo da su mu žena i dijete bezbjedni. Za sebe samog se nije toliko brinuo.

Ovaj Srbin sa KiM, iako mu je život bio ugrožen, održao je svima lekciju hrabrosti. Ovu lekciju, čini se, znaju svi Srbi sa Kosmeta:

- Mi se njih ne plašimo!

Na pitanje šta mu daje snagu, Sofronijević odgovara da su to prijatelji, braća, njegova djeca, ali i Srbija.

- Moja zemlja je uvijek bila tu kada nam teško – rekao je Sofronijević.

Sofronijević, kako kaže, jedva čeka da zagrli svoju djecu.

- Daće Bog da se vidimo ubrzo i da nazdravimo, jer predaja nije opcija. I na kraju, živjela Srbija – rekao je Sofronijević za kraj.