Kad god dođem kući očekujem da vidim sina, da je tu. A njega nema. Onda odem na groblje, isplačem se i pitam se zašto se sve ovo dogodilo. Gledam ljude koji prolaze ulicom. Svi oni žive, idu dalje. Ja stojim u mjestu, ni živ ni mrtav. Porodica mi je osakaćena i sa prazninom u grudima.
Ovako devet mjeseci od brutalnog ubistva svog sina Miloša (24), priča Goran Mileusnić. Mladog studenta iz Čačka kobnog jutra, bez ikakvog povoda, ispred zgrade u Ulici Dimitrija Tucovića, krvnički je nasmrt izbo Neđeljko Đurović (28) iz Požarevca.
Ubica je kobnog 27. januara izašao je iz svog stana u obližnjoj Banjskoj ulici naoružan nožem i po ulici tražio žrtvu. Prvo je sreo neku ženu, ali je odlučio da nju ne ubije. A onda je vidio Miloša koji je izašao rano ujutru iz stana kako bi otišao kod djevojke. Presreo ga je na ulazu u zgradu u kojoj je Mileusnić živio kao podstanar jer je studirao u Beogradu. Mladić je molio pomahnitalog Đurovića da ga ne ubije, međutim on se na to nije obazirao.
Izbo ga je i ostavio u lokvi krvi na samom ulazu u zgradu, mladić je pokušao da se spasi, komšije su čule kako je bodrio sebe da izdrži, da će pomoć uskoro doći. Međutim, nije izdržao.
Kada je uhapšen, Đurović je ispričao da je nezadovoljan svojim životom, nakon cijele noći provedene na društvenim mrežama, odlučio da nekoga ubije.
"Sve je gore kako vrijeme prolazi. Sin mi je ubijen bezobzirno, brutalno. Kao da nema oca, majku, sestru, babu i djeda. Bar da je ranjen, pa da sam mogao da pomislim da že da preživi i ozdravi. Ovako, ništa ne može da se popravi, ne postoji nada. Razumiju nas samo drugi ljudi koji su ostali bez djece", kroz suze je za Kurir ispričao Goran Mileusnić.
Kako kaže, da je izgubio sina, saznao je iz medija.
"Tog jutra su ljudi počeli da me zovu. Sve je bilo veoma čudno pa sam pogledao novine. Poslije sat vremena je došla policija. Šok. Na nekom odjeljenju Urgentnog centra u Beogradu čitao sam izvještaj ljekara u kom piše da su ga reanimirali više od sat vremena. Ja sam čitav život taj koji pomaže ljudima i spasava ih, gdje sam to pogriješio da me bog ovako kažnjava", kaže on i dodaje:
"U mrtvačnici sam vidio sina. Bio je lijep. Ruke su mu bile hladne. Ljubiš čelo, a ono hladno. Opet mi te slike naviru. Nemoćan, razmišljao sam “šta sad”. Da li da ubijem sebe ili nekoga drugog? Time ništa ne bih dobio. Moram da nastavim, moram da živim zbog kćerke", potresno priča nesrećno otac.
Zašto je Đurović ubio njegovog sina i dalje mu nije jasno. Ni njemu, ni nikome.
"Pitam se kako funkcioniše njegov mozak, da li je u životu doživio nešto lijepo. Što je ubio mog sina tako kukavički koji mu čak nije ništa kriv. Kakav je to nečovjek i kukavica? Kako on živi sada? Pa kad pregaziš kuče bude ti teško, a ne da se igraš boga i ubijaš ljude", kaže on.
Peticija za doživotnu robiju
Nakon smrti Miloša Mileusnića njegovi prijatelji pokrenuli su peticiju da njegov ubica bude osuđen na doživotnu robiju. Goran Mileusnić kaže da je prije nekoliko dana bio u Kragujevcu sa drugovima svog preminulog sina.
"Ovo je peticija da se ovako nešto ne bi ponovilo, da sud uzme u obzir sam čin i način na koji je moj sin ubijen. Svi stavljaju glavu u pijesak, misle “meni se neće dogoditi”, a takvi ljudi su svuda oko nas i svako može biti žrtva", kaže Goran.
