Ovim riječima sedamdesetpetogodišnji Branislav Marković iz ivanjičkog sela Klekova kod Močioca, dočekao je volontere Crvenog krsta, koji su juče, poslije višečasovne borbe sa sniježnim nametima uspjeli da stignu do njegove kuće i dopreme mu neophodne lijekove.

Deda Branislav kreće se uz pomoć štaka, pa mu je život i bez ovih vanrednih uslova jako težak. Jedva uspijeva da obezbijedi osnovno za život i zbrine svoje jedine prijatelje u višekilometarskom okruženju- psa i konja.

Sa suzama u očima priča kako pet noći nije mogao da spava jer nije bio u mogućnosti do ode do štale i nahrani i napoji svog konja, prenosi Blic.

– Do prve kuće mi je nekoliko kilometara, tako da nema ko da mi pomogne kada me snijeg zaveje. Evo poslije pet dana uspio sam da stignem do štale i kada sam video da je konj živ mnogo sam se obradovao jer je on jedina porodica koju imam – priča tužno ovaj stari čovjek, koji živi u bespuću ivanjčkih planina, sam bez igdje ikoga.

Volontere Crvenog krsta ni snijeg ni mraz ovih dana nisu spriječili da pomoć dopreme i do najudaljenijih ivanjičkih sela. U zavejanim domaćinstivima pretežno žive stari i nemoćni ljudi, koji bez tuđe pomoći ne bi mogli da izdrže sa dovoljnim zalihama hrane i lijekova čitavu zimu. Zato su ekipe Crvenog krsta svakog dana na terenu, a pored, namirnice donose topao zagrlja i utješnu riječ.