U koloni je bio i Veselko Pejić, koji skoro dvije i po decenije traga za ocem.

"Moj otac je bio u famoznoj grupi od 54 borca koji su zarobljeni nedaleko odavde u mjestu Kesten na pravcu djelovanje zloglasne jednice odreda El mudžaehidin u sastavu Trećeg korpusa tu je viđen živ zarobljen", ispričao je Veselko Pejić, Vozuća. 

Svake godine u Vozuću dolazi i Kristina Todorović iz Srpca. Na tom ratištu stradao joj je suprug Milovan.

"Ovde mu je na Panjiku odsječena glava i godinu dana je ovde osato, ležao mrtav, nakon godinu dana sam ga sahranila", kaže Kristina Todorović, Srbac. 

Ubijeno je 459 boraca i civila, dok se za 126 još traga. Saborce sa najtežeg ratišta u BiH poručuju, neće zaboraviti. 

"Jedno od ratišta gdje je vojska živjela u najtežim uslovima kada je u pitanju pozadinsko obezbjeđenje, snabdijevanje potrepština za vođenje rata i izdržali su do zadnjeg dana sve dok se NATO pakt nije uključio", rekao je Milomir Savčić, predsjednik BORS-a. 

"Svake godine ćemo upravo ovdje dolaziti održati parastos za sve koji su poginuli u dolini Krivaje za sve koji su zarobljeni živi još nikada nisu razmijenjeni", rekao je Zoran Blagojević, bivši komandant 4. ozrenske lake pješadijeske brigade. 

Samo u 14 dana septembra 1995. godine, na vozućkom području spaljeno je 30 srpskih sela. Protjerano je 1.920 srpskih porodica. Rijetki se vraćaju. 

"Nisam se nikad pokajao, svom na svom baš mi je lijepo. I nas što se vratilo samo jedno bilo za osmogodišnju školu završilo i otišlo ovo sve stariji",rekao je Mirko Blagojević, povratnik u Vozuću. 

Za zločin koji su pretrpjeli je izostala kazna poručuju Vozućani. Jedina presuda do danas je Rasimu Deliću. Uprkos činjenici da je na mjestu gdje su se danas okupili Srbi pronađena grobnica sa 21 tijelom, od čega većinom obezglavljenih.