"Više na lijepe oči tadašnaj vlast sugerisala da se samo radi a da ću povremeno dobijati odgovarajuće papire. Ušaos am u tu gradnju sa svojim suvlanikom, problemi su kasnije nastajali, nisam mogao dobiti adekvatne papire", izjavio je Vojislav Puljić, investitor iz Teslića. 

Prvi problemi  su, priča Puljić, nasatali kada je trebao dobiti lokacijske uslove. Njegov partner tvrdi da je raznim načelnicima odjeljenja podijelio 30.000 maraka da bi mogli da nastave gradnju. Međutim, ubrzo se pojavila inspekcija i obustavila gradnju. Vidjevši da je đavo odnio šalu, Puljić i njegov partner odlaze kod tadašnjeg načelnika.

"Načelnika Živkovića  koji se začudio da smo mi već dali  tamo neke pare. Nazavao je tog čovjeka u Novi Sad, on je rekao da je trebao neko da uzme te pare", dodaje Puljić. 

Koga je načelnik nazvao i šta je taj preko telefona rekao? 

Ne mogu to sada, to nek ostane za drugi put. Rekao da nam neko treba uzeti pare, načelnik se začudio i rekao nam da uplaćujemo rentu i uređenje. 

Za rupu i izgrađenu zgradu, Puljić je opštini Prnjavor kaže uplatio 260.000 maraka na ime rente, a opština nikada nije dovela vodu za zgradu, pa stanari na višim spratovima nemaju dobar pritisak vode. Poslije nekog vremena Puljiću predlažu da nastavi sa gradnjom, a da će papire dobiti kada na Ljubićevom stadionu sagradi tribine. Kaže da je svom izvođaču radova platio izgradnju tribina. 

"Onda j trebalo naprviti tribnine, ja sam radio stambenu zgradu kod njih, oni su bili  investitori. Uradio sam te tribine, oni su to meni platili. A plaćanje je bilo dobio kompenzaciju - oplatu, pulceve i tako dalje", kaže Vojko Lepir. 

A onda je Puljića ponovo posjetio inspektor, i obustavio radove na zgradi, uz napomenu, kako tvrdi, da u opštinu odnese još novca. Tada je stao, tada je već bila 2006. Novac od prodatih stanova završio je u džepu njegovog partnera, pa su i na sudu završili. Puljić priča da je samo na čašćavanja dao oko 100.000 maraka i da više ne planira ulaziti u izgradnju.