Cvijanovićeva je istakla da se za BiH može reći da je "ovakva ili onakva", ali ono što je sigurno tačno jeste da je ona u permanentnoj krizi, te da su i okolnosti u kojima je sazvana današnja posebna sjednica Narodne skupštine Republike Srpske - okolnosti političke krize.

Cvijanovićeva je u uvodnom izlaganju na posebnoj sjednici parlamenta Srpske rekla da je nova kriza, izazvana odlukom Ustavnog suda BiH koja se odnosi na poljoprivredno zemljište u Republici Srpskoj, došla onda kada se učinilo da ima kraja političkoj blokadi namjerno izazvanoj od SDA, koja je 14 mjeseci nakon izbora sprečavala formiranje vlasti na nivou BiH u skladu sa izbornom voljom građana Republike Srpske, ali i građana Federacije BiH.

Ona je navela da je u razgovorima sa međunarodnim predstavnicima o odugovlačenju formiranja vlasti na nivou BiH većina njih "navijala" za uspostavljanje vlasti jer bi to značilo bar neko kretanje na evropskom putu ili barem neki, iako "tanak i mršav", kredibilitet BiH, ali da je bilo i onih koji su govorili da su važnija neka druga pitanja od formiranja vlasti, pa čak i to da je politički legitimno da se uopšte ne formira vlast.

"Prihvata da demokratija raspolaže različitim alatima i da sami biramo koje ćemo koristiti. Sad, kad su srpski predstavnici odlučili da na nivou BiH ne učestvuju u odlučivanju ili da spriječe propusnost odluka onda kad iz proceduralnih razloga moraju odlučivati, jer bi to umjesto njih učinio neko drugi, očekujem od istih tih stranih predstavnika da kažu da je i to politički legitimno i da je i to jedan od demokratskih alata, pošto i jeste tako", naglasila je predsjednik Srpske.

Ona je rekla da očekuje da ni sad ne iznose kritiku, jer nisu ranije kritikovali ni druge.

"O tome zašto je BiH ovakva - zarobljena, neinventivna, nekreativna, nesposobna da gleda lijevo-desno, naprijed-nazad tražeći priliku da uradi nešto dobro za građane dva entiteta, zašto je nesposobna da, osim histerično, komunicira sa susjedima, zašto ima potrebu da glumi neku važnu državu, a nije u stanju da riješi bilo šta u korist građana, dalo bi se mnogo šta reći", ocijenila je Cvijanovićeva.

Ona je navela da je BiH mogla da postane koliko-toliko uspješno društvo, ali nije i nikad nije ni dobila pravu šansu da živi život normalne države, a razloga za to je mnogo.

"Današnja realnost je takva su Srbi isfrustrirani stalnim nastojanjem da se ukine njihov identitet i da se u kontinuitetu nasilno umanjuje ustavni kapacitet Republike Srpske. Hrvati su isfrustrirani činjenicom da ne mogu obezbijediti svoje predstavljanje u skladu sa ustavnim principom zaštite kolektivnih prava jer su u nekoliko navrata Bošnjaci izabrali hrvatskog člana Predsjedništva BiH. Bošnjaci su nezadovoljni jer BiH nije cijela - njihova. Možda im je obećana, ali je nisu dobili", konstatovala je Cvijanovićeva.

Ona je naglasila da je istina da su im mnogi pomagali da je naknadno dobiju jer se ranije odlukama visokih predstavnika, a kasnije odlukama Ustavnog suda BiH nastojalo od BiH napraviti država koja bi po formi bila građansko društvo, a po svojoj suštini bila bi zapravo po mjeri Bošnjaka.

Navodeći da nedavno usvojena Deklaracija SDA govori upravo o tome, Cvijanovićeva je podsjetila da su reakcije stranog faktora bile zapanjujuće blage i mlake, a trebalo im je čak nekoliko dana da sroče bilo kakvu reakciju odmjeravajući riječi da ne bi slučajno bile jednako oštre kao one koje po pravilu upućuju na račun političkih partija ili institucija Republike Srpske.

"Ova deklaracija SDA vrvi od antidejtonskih rješenja i upozoravajuća je, a objašnjenje stranaca je bilo da je to najobičniji politički pamflet", rekla je Cvijanovićeva.

Ona je upitala zašto im onda deklaracije partija iz Republike Srpske nisu obični politički pamflet, već na osnovu tih pamfleta sankcionišu političare.

"Današnja posebna sjednica Narodne skupštine Republike Srpske sazvana je s namjerom da mi kao Republika Srpska kažemo kako gledamo na sve to, a u svjetlu najnovije odluke Ustavnog suda BiH i činjenice da se u posljednje dvije i po decenije kontinuirano nastoji urušiti Republika Srpska, njen identitet, institucionalni kapacitet, kao i pripadajući nivo nadležnosti, koji je zagarantovan Dejtonskim sporazumom i svim njegovim aneksima, a posebno Aneksom četiri koji predstavlja Ustav BiH", pojasnila je predsjednik Republike.

Ona je podsjetila da je u novembru 2019. godine Narodna skupština razmatrala Informaciju o neustavnoj transformaciji dejtonske strukture BiH i uticaju na položaj i prava Republike Srpske u BiH i da je na osnovu skupštinskih zaključaka Vlada Srpske izradila Akcioni plan za zaštitu ustavnih nadležnosti Srpske, uz analizu načina prenosa nadležnosti sa Republike Srpske na nivo BiH, utvrdila mjere za sprečavanje daljeg prenosa nadležnosti, kao i mjere za vraćanje onih ingerencija koje su od Dejtona do danas na različite načine prenesene na nivo BiH.

"U fokusu rasprave tog skupštinskog zasjedanja bila su nelegalna urušavanja Dejtonskog sporazuma i Ustava BiH, te položaj Republike Srpske i srpskog naroda u okviru antidejtonski transformisane BiH. Jasno je da ove antidejtonske operacije nisu BiH učinile uspješnijom državom, već naprotiv dovele su je u sasvim suprotno stanje", zaključila je predsjednik Republike Srpske u uvodnom obraćanju poslanicima u Narodnoj skupštini Srpske.

Odluka Ustavnog suda BiH - sastavni dio procesa uništavanja Dejtona

Predsjednik Republike Srpske Željka Cvijanović rekla je da je posljednja odluka Ustavnog suda, kojom se osporava član 53 Zakona o poljoprivrednom zemljištu Republike Srpske, sastavni dio procesa derogiranja postojećeg ustavnopravnog poretka, te urušavanja dejtonskih temelja na kojima počiva BiH.

"Ogromna je šteta koju ovakvi potezi nanose Republici Srpskoj, a samim tim i funkcionisanju BiH i zbog toga smatramo da je potrebno hitno zaustaviti proces antiustavnog djelovanja pojedinih institucija na nivou BiH i vratiti se Ustavu i ustavnim rješenjima", ukazala je Cvijanovićeva u uvodnom izlaganju na posebnoj sjednici parlamenta Srpske.

Napomenuvši da ova odluka još nije objavljena, Cvijanovićeva je konstatovala da je već dovoljno alarmantno što, prema saopštenju suda, određuje da se "u regulisanju pitanja državne imovine radi o isključivoj nadležnosti BiH".

"To znači da su sudije Ustavnog suda BiH zanemarile činjenicu da su u članu 3. Ustava BiH, kojeg su dužni da štite, eksplicitno nabrojane nadležnosti zajedničkih institucija na nivou BiH, a da se nijedna od njih ni približno ne odnosi na državnu imovinu. U istom članu Ustava jasno je navedeno i to da 'entitetima pripadaju sve funkcije i ovlašćenja, koja ovim Ustavom nisu izričito data institucijama BiH'", naglasila je Cvijanovićeva.

Ona je navela da nasuprot ovim, očito namjernim previdima Ustavnog suda, stoji jasna ustavnopravna činjenica da je Dejtonskim mirovnim sporazumom uspostavljen teritorijalni princip koji je imovinu pripisao onom subjektu na čijoj se teritoriji nalazi - znači entitetima.

U uvodnom izlaganju Cvijanovićeva je podsjetila da je Amandmanom 32 na Ustav Republike Srpske iz 1998. godine, kojim je mijenjan član 68 Ustava Srpske, regulisano da Republika Srpska, između ostalog, uređuje imovinske i obligacione odnose, te vrši zaštitu svih oblika imovine.

Budući da je upravo Ustavni sud BiH ranije utvrdio da je ova odredba Ustava Republike Srpske u skladu sa Ustavom BiH, a da je isto to potvrdila i Venecijanska komisija u svom Mišljenju, kaže Cvijanovićeva, nameće se zaključak da Ustavni sud BiH posljednjom odlukom nije prekršio samo Ustav i pravni poredak u BiH, već i svoju prethodnu odluku.

Ona je rekla da je s ciljem boljeg razumijevanja imovinsko-pravne problematike u BiH, potrebno pomenuti nekoliko stvari, a najprije to da je 2001. godine u Beču zaključen međunarodni Sporazum o pitanju sukcesije o raspodijeli imovine bivše SFRJ koji je potom i ratifikovan u svim zemljama potpisnicama, kao i da su do marta 2005. godine, ovom imovinom u BiH nesmetano upravljali i raspolagali nadležni organi Republike Srpske i FBiH - i to u Republici Srpskoj na osnovu već pomenutog člana 68 Ustava Republike Srpske, kojim je propisano da Srpska uređuje i obezbjeđuje svojinsko-pravne odnose i vrši zaštitu svih oblika svojine.

Predsjednik Srpske je podsjetila da je u martu 2005. godine, visoki predstavnik nametnuo tri zakona o privremenoj zabrani raspolaganja državnom imovinom - BiH, FBiH i Republike Srpske, definišući da je to, kada je riječ o Republici Srpskoj, nepokretna imovina koja pripada BiH na osnovu međunarodnog Sporazuma o sukcesiji, kao i nepokretna imovina na kojoj je pravo raspolaganja imala SR BiH do 31. decembra 1991. godine, a koja se smatra vlasništvom ili posjedom bilo kojeg nivoa vlasti ili javne organizacije u Republici Srpskoj.

"Suprotno tome, visoki predstavnik tada nije donio Zakon o privremenoj zabrani raspolaganja državnom imovinom Brčko Distrikta, već je uz superviziju istog, Brčko Distrikt donio Zakon o javnoj imovini i sva imovina, osim imovine u privatnom vlasništvu, pripala je Brčkom što ukazuje na različit i krajnje nedosljedan pristup visokog predstavnika o istom pravnom pitanju", istakal je Cvijanovićeva.

Prema njenim riječima, predviđeno je da ovi nametnuti zakoni ostanu na snazi do stupanja na snagu zakona kojim se uređuje sprovođenje kriterijuma koji će se primjenjivati za utvrđivanje imovine koja je u vlasništvu BiH, FBiH i Republike Srpske, a na osnovu kojeg će Savjet ministara i vlade oba entiteta zaključiti Sporazum o raspodjeli te imovine potrebne za sve nivoe vlasti.

S tim ciljem Savjet ministara je već 2004. godine formirao Komisiju za državnu imovinu, utvrđivanje i raspodjelu državne imovine, određivanja prava i obaveza BiH, entiteta i Brčko Distrikta BiH u upravljanju državnom imovinom.

"Ali s obzirom na to da Komisija u prvih pet godina nije uspjela usaglasiti tekst zakona, pa nije ni upućen Savjetu ministara, Narodna skupština Republike Srpske je usvojila Zakon o statusu državne imovine, koja se nalazi na teritoriji Srpske, a pod zabranom je raspolaganja", dodala je Cvijanovićeva.

Međutim, dodala je ona, visoki predstavnik je nalogom od 5. januara 2011. godine obustavio primjenu ovog zakona do stupanja na snagu odluke Ustavnog suda o navedenom zakonu.

"Po zahtjevu Sulejmana Tihića za ocjenu ustavnosti ovog zakona, Ustavni sud je utvrdio da 'Republika Srpska nema ustavnu nadležnost da reguliše pravnu materiju koja je predmet statusa državne imovine koja se nalazi na teritoriji Republike Srpske i pod zabranom je raspolaganja', ali tom prilikom nije odlučio ko je vlasnik te imovine. Dakle, Ustavni sud nije eksplicitno rekao da Republika Srpska nije vlasnik imovine, ali joj je zabranio da njome upravlja, što navodi na zaključak da Ustavni sud ima namjeru da imovinu Republike Srpske proglasi imovinom BiH", ukazala je Cvijanovićeva.

U obrazloženju ove odluke, Ustavni sud, između ostalog, navodi da je i visoki predstavnik konstatovao da Ustav BiH ne sadrži izričite odredbe o tome kako državna imovina mora da bude podijeljena između različitih nivoa vlasti, što je u svom Mišljenju potvrdila i Venecijanska komisija.

S druge strane, naglasila je Cvijanovićeva, Parlamentarna skupština BiH nikada nije donijela nijedan propis iz oblasti imovinsko-pravnih odnosa.

"Svi propisi iz te oblasti, po principu podjele nadležnosti utvrđene Ustavom BiH, u isključivoj su nadležnosti entiteta, a primjer su Zakon o stvarnim pravima, Zakon o premjeru i katastru i drugi propisi iz ove oblasti. Imajući to u vidu, postavlja se pitanje kako je sud mogao donijeti odluku bez materijalnog propisa?

Takođe, ova odluka je sasvim suprotna odluci istog tog suda broj U-5/98 /po apelaciji Alije Izetbegovića/ kojom je meritorno odlučeno da su Republika Srpska, odnosno entiteti, isključivo nadležni po principu podjele vlasti da regulišu imovinsko-pravne odnose u skladu sa članom 68, stav 6 Ustava Republike Srpske", precizirala je Cvijanovićeva.

Ona je konstatovala da je sasvim jasno da je Ustavni sud BiH u dva potpuno ista slučaja odlučio drugačije jer je prvo potvrdio pravo vlasništva zemljišta Republici Srpskoj, a onda je to pravo ograničio.

"Čim postoji namjera da se jedno pravo ograniči, postoji i namjera da se to pravo oduzme", istakla je Cvijanovićeva.

U pogledu pozivanja na pravni kontinuitet, predsjednik Republike je podsjetila da je Aneks četiri Dejtonskog sporazuma, koji je Ustav BiH u članu 1 preimenovao raniju Republiku BiH u BiH što je njeno novo zvanično ime bez bilo kakve odrednice, te regulisao da će ona nastaviti svoje pravno postojanje po međunarodnom pravu i u okviru priznatih granica, ali sa sasvim novom unutrašnjom strukturom u skladu sa novim odredbama, to jeste odredbama dejtonskog ustava.

"To jasno upućuje da nema unutrašnjeg pravnog kontinuiteta jer je BiH
dobila sasvim novu unutrašnju strukturu. Ta unutrašnja struktura je regulisana tako da su nadležnosti BiH taksativno nabrojane, dok sve druge koje nisu izričito dodijeljene institucijama BiH pripadaju entitetima. Pitanje regulisanja imovine nije dodijeljeno institucijama BiH, što znači da to pravo pripada isključivo entitetima, te je i regulisano članom 68, stav 1, tačka 6 Ustava Republike Srpske.

A, kako je visoki predstavnik 2005. godine donio tri zakona o zabrani raspolaganja imovinom, on je grubo prekršio Dejtonski sporazum, odnosno ustavno načelo da su entiteti vlasnici teritorija i da na osnovu ustavne nadležnosti imaju pravo da regulišu imovinsko-pravne odnose i raspolažu imovinom", pojasnila je Cvijanovićeva.

Takođe, dodala je ona, i same odluke istog Ustavnog suda BiH kojima se jednom potvrđuje ovo pravo, a drugi put se ono ograničava, potvrđuju kršenje ustava od onog ko bi trebalo da bude njegov zaštitnik, ali i dovodi građane i institucije u stanje pravne nesigurnosti.

"Kredibilitet Ustavnog suda BiH je evidentno urušen usljed nedosljednosti i kontradiktornih odluka, te zbog činjenice da je sebi nelegalno prisvajao ulogu ustavotvorca, umjesto tumača Ustava i zaštitnika ustavnosti, ali i priznanja jednog od bivših sudija da su prije donošenja odluka morali da se konsultuju sa visokim predstavnikom.

Da bi nam uskratili pravo da govorimo o ovim nedopustivim devijacijama, obično nam kao argument navode da su Ustavni sud BiH i visoki predstavnik dejtonske kategorije. Tačno, ali to da je Ustavni sud BiH dejtonska kategorija ne daje mu pravo, baš kao ni visokom predstavniku, koji je takođe dejtonska kategorija, da krši Dejtonski sporazum i dejtonski ustav, a oni su to činili", istakla je Cvijanovićeva.

Ona je zaključila da građani onda mogu s pravom da postave pitanje zašto bi neko drugi bio uopšte dužan da poštuje odluke takvog suda.