.Rođen je u Vukovaru, a djetinjstvo, tokom školskih raspusta, provodio je kod rodbine u Srbiji. Uprkos tome, njegova svijest o nacionalnoj pripadnosti tada nije postojala.

Roditelji su ga odgajali u vjeri u Boga, u poštenju, u saživotu sa ljudima koji ga okružuju, ma koje nacionalnosti bili. Imao je puno prijatelja, i Hrvata i Muslimana i Srba. Kako danas kaže “tada su mi ljudi koji se zovu Ibro ili Haso bili tek ljudi sa čudnim imenima, nisam o njima razmišljao kao o Muslimanima”.

Rano se oženio i dobio dijete, pa iz centra preselio na Mitnicu.

"Radio sam tada u veleprodaji pića i, kao i svi, shvatao da raspad Jugoslavije neće biti niti malo miran. Već se krajem 1980-ih osjetio rat, ali nekako smo se svi nadali da ipak neće biti krvoprolića. Već poslije događaja u Borovu selu situacija se promijenila i bilo mi je jasno da moram da se prijavim u odbranu Vukovara. Da, Srbin sam, ali u mojoj glavi nije bilo sumnje koga i šta treba da branim. Pa tu sam rođen, tu mi je kuća, porodica, prijatelji. Jedno dijete sam već imao, drugo bilo na putu. Od aprila sam se aktivirao u obrani i imao položaj na Mitnici. Preko dana sam radio, po noći bio na položaju. Bio sam u rezervnom sastavu ZNG, što je u to vrijeme bila dobrovoljna jedinica, nismo imali uniforme ni službeno oružje. Imali smo oružje koje smo sami nabavili ili koje ti je neko poklonio, kao meni moj kum", prisjeća se Peđa svojih prvih dana rata i vatrenih krštenja.

Njemu, kao 24-godišnjaku, sve je bilo kao film. Tek danas, sa odstojanja, shvata koliko je bio mlad i lud. Da sve bude još gore, njegov stariji brat uzeo oružje i otišao na srpsku stranu. Vjerovatno su pucali jedan na drugoga, a da to ni ne znaju. Od tada, nisu se vidjeli ni čuli 26 godina.

"Avioni su često prelijetali, par sam ih video da bacaju projektile u Dunav, nisu htjeli na grad, a ne smije se vratiti pun. Vidiš pilota u kabini, to su bili momci iz JNA koji nisu htjeli da raketiraju grad. Zbog tako nekih stvari, kad vidiš da ne želi da gađaš po gradu, kontaš, ma neće ništa biti. No, svi su pričali kako je Borovo selo tada već bilo puno četnika", priča Mišič.

"Kako ja do tada nikada nisam vidio nešto što se zove četnik, sjeo sam u auto i krenuo za Borovo selo. Na prvoj velikoj krivini, barikada na pola puta, u desnoj strani rov, a njih 3-4 izlaze zarasli, sa bradama do stomaka, nekakvim čudnim kapama, ono, užasni.

Na položaju na Mitnici bio je od prvog do zadnjeg dana. Čvrsto su ga držali, zapravo više ostavljali takav utisak. "JNA vojska je sama sebi stvorila famu da u Vukovaru ima ko zna koliko ljudi i naoružanja. Nisu znali. Da su krenuli na nas prvih dana, pregazili bi nas", kaže Peđa kojemu su naredni dani, nedjelje i mjeseci bili nevjerovatni.

Grad u okruženju, hrane sve manje, gladan si, struju ni ne pamte kad je nestala, nema vode, nema kupanja. Tek kasnije je saznao da je u počecima rata, zbog toga što je Srbin, a nosi oružje, dugo bio pod prismotrom, što KOS-a, što hrvatskih službi, ali to mu je danas razumljivo.

Nakon 9 mjeseci robijanja, 14.8. 1992. godine je razmijenjen u Nemetinu. Tada je prvi puta video svoje drugo dijete, rođeno u Slavonskom Brodu, i svoju suprugu i prvo dijete koje je poslao iz Vukovara s početkom granatiranja.

Brata nije vidio više nikada, a majku, koja je otišla kod sestara u Beograd, vidio je jednom, godinama kasnije u Mađarskoj. Sada je već dugo nije vidio jer je teško bolesna.

"Ma tamo uopšte ne želim da idem. Sve ono što su mi učinili toliko mi je urezano u svijest da ja nemam tamo šta da tražim. Odrastao sam u Surčinu, na aerodromu, jer tamo imam bratića i sestričnu sa kojima sam provodio leta i srećne dane djetinjstva, ali su mi sve te lijepe uspomene uništili i nemam nikakvu želju tamo da odem ikada", priča Peđa.

OSUĐEN ZBOG RAZBIJANjA DVOJEZIČNE PLOČE U VUKOVARU

Peđa je nedavno osuđen jer je sa još 40 vukovarskih branitelja razbio dvojezičnu ploču postavljenu u Vukovaru još 2014.godine.

- Sa sigurnošću tvrdim da u Vukovaru živi većina lojalnih Srba, kojima sva ova natezanja oko ćirilice i uvećanih prava uopše ne trebaju jer ne žele da njihovu djecu čine drugačijim, a još manje da ih svrstavaju među ekstremiste - rekao je Peđa.

Pročitajte još:

Dobio dozvolu da posjeti bolesnog sina, pa pobjegao kroz prozor

Opljačkan kazino, radnik obezbjeđenja pucao prema razbojniku

Policajac Bratislav (42) potegao pištolj zbog razvoda

Iz kamiona ispale gajbe sa pivom

Ubijen sin bivšeg predsjednika Njemačke