Prigodnim porukama, polaganjem vijenaca na mjestima na kojima su stradale žrtve NATO bombardovanja, vlast i dio opozicije su na različite načine iskazali svoj odnos prema tom događaju.

Zajedničko u reakcijama je poštovanje prema stradalima, ali kao i prije dvije decenije, vlast i dio opozicije imaju različit odnos prema NATO bombardovanju.

Premijer Duško Marković je podsjetio da je tokom bombardovanja u Murinu, na sjeveru Crne Gore stradalo šest civila od čega troje djece i poručio da Crna Gora "nikada neće zaboraviti nedužne žrtve".

"Intervenciju Sjevernoatlantskog saveza 1999. godine, Crna Gora nije željela niti je do nje dovela. Crna Gora je tada bila dio druge države i dio sistema u kojem nije imala kontrolu nad dešavanjima koja su je okruživala“, naveo je u poruci povodom godišnjice bombardovanja premijer Marković.

Premijer je istim povodom ukazao da je Crna Gora "danas je nezavisna država, koja o svojoj budućnosti odlučuje sama, koja je dio velike evroatlantske porodice i buduća članica Evropske unije".

"Naša zemlja već pripada Evropi i njenim vrijednostima...Zato kada se prisjećamo ovih tragičnih dešavanja, više nego ikada treba da smo svjesni važnosti jedinstva i sloge", poručio je je predsjednik Vlade Crne Gore.

Protivnici članstva u NATO, Nova srpska demokratija (NSD), udruženja ratnika i vojnih veterana odali su danas širom Crne Gore počast žrtvama NATO bombardovanja.

U NSD-u navode da je prije 20 godina, NATO savez "napao Srbiju i Crnu Goru kršeći sve norme međunarodnog prava", navode u NSD-u. “Sa ponosom ističemo da su naš narod i vojska hrabro ustali u odbranu otadžbine. U toj borbi stasala je nova generacija heroja, na ponos našem narodu i njegovoj slavnoj istoriji”, dodaje se u saopštenju NSD-a.

Naveli su da im nije dozvoljeno da vijence stradalima polože u kasarni Morača u Podgorici, pa su to uradili ispred kasarne.

Prve bombe 24.marta 1999.godine na SRJ, pale su na vojne objekte u Crnoj Gori i tom prilikom je u Danilovgradu stradao vojnik.

Za 78 dana bombardovanja u Crnoj Gori je stradalo sedam civila.

Crnogorska vlast, koja je u to vrijeme već bila distancirana od politike Slobodana Miloševića, dodatno se konfontirala odbijajući da na teritiriji Crne Gore uvede mobilizaciju.

Situacija je bila i politički napeta, a Crna Gora po mnogim akterima tih dešavanja "na ivici građanskog rata".

Vojska SRJ i crnogorska policija su bili oštro konfrontirane, a dodatni izazov za bezbjednost je bio veliki broj izbjeglica sa Kosova koji je Crna Gora prihvatila tokom bombardovanja.