Najnebezbjedniji grad u regionu

Vrući splitski asfalt: Od Surle do Ćaće, Điđija, Joze, Gilje i Maximusa

09:11, 19.06.2020.
Ubistvo ‘Pajkića’ u Kaštel Kambelovcu samo je zadnji u nizu obračuna s Jozom Čabrajom (29) u glavnoj ulozi. ‘Ulični rat’ na splitskoj krimi sceni traje već desetinama godina.

Dvije (i po) zločinačke organizacije s ukupno više od 20 pripadnika iza rešetaka, serija zločina najgore vrste - od brutalnih likvidacija preko desetaka zapaljenih vozila, propucavanja, premlaćivanja, do prijetnji, iznuda ili reketarenja - sve se to događa u posljednje dvije godine na širem splitskom području.

Najnovija pucnjava u Kaštelima opet je u “glavnoj ulozi” imala starog policijskog poznanika Jozu Čabraju (29), koji je treći put preživio atentat. Ali ubijen je lokalni bokser Mario Boljat Pajkić (36). Neki će reći da nikad nije bilo gore, ali iskusni inspektori, godinama angažovani u borbi s kriminalcima, znaju kako to nije istina. 

Svakih desetak godina stasa nova generacija mladića željnih dokazivanja (i zarade) na gradskom asfaltu, koji su više nego voljni zauzeti mjesta “palih”, onih starijih koji su na duže završavali u zatvorima ili bili likvidirani. Jedino šta se promijenilo, govore  bivši inspektori, jeste odnos prema policiji, pa i “konkurentima”.

"Nekad smo znali ‘dići’ glavne igrače ili njihove najbliže ljude. Nikad nije bilo problema nakon hapšenja, znali su da je taj dio priče gotov, nismo im ni trebali stavljati lisice. Ali ako bi izašli brzo vani, opet je sve otvoreno. Znala se i hijerarhija, pogotovo unutar njihovih krugova. Nije bilo šanse da se neki mulac ide dokazivati preko leđa iskusnih" - priča insajder za 24sata. 

"Posljednjih godina pravila ne važe. Iako je karakteristika “što luđi, to bolje” uvijek imala prednost, danas je to gotovo glavna osobina", kaže insajder pa nastavlja priču:

"Sve je manje ljudi poput Kale (Željko Kalebić, op.a.), koji je doslovno vodio posao dilanja i jedan je od rijetkih, ako ne i jedini, koji se na tom poslu obogatio. I onda investirao u stanove, poslovne prostore, zlato... Godinama nakon hapšenja smo pronalazili tragove njegovih ‘investicija’, skrivene zalihe, zbog čega i jest bio osuđen zbog pranja novca, kao prvi u Hrvatskoj! A pitanje je jesmo li uspjeli sve pronaći", prisjetio je jedan od policijskih šefova iz tog vremena.

Djelovalo je kao da mu je pomalo krivo što je 2007. godine Kalebić, tad 48-godišnjak, preminuo u zatvoru u Gospiću od heroina, dok je služio kaznu od 20 godina zatvora izrečenu daleke 2000. godine.

To su bile godine opasnog življenja na splitskim ulicama: krajem 1998. godine je Alen Radić Major u diskoteci Metropolis pokušao likvidirati voditelja Gorana Matijevića Surlu. Zapucao je prvi, ranio Surlu, ali ovaj je uspio izvući svoj pištolj i ubiti Majora.

Ni mjesec kasnije, kako su to elokventno opisali TBF-ovci, “legendarno s***e kod fast-fooda”: na Poljičkoj, u Mercedesu SL, na prednjim sjedalima, ubijeni su Robert Širinić zvani Šime Japanac i Dalibor Sablić Sablja. Sa stražnjeg sjedala luksuznog kupea hicima u potiljak likvidirao ih je Vladimir Čulina Čuki - navodno jer su mu brata navukli na drogu. Ubrzo je poslan na liječenje u zatvorenu ustanovu, a 12 godina kasnije je u Pridragi sjekirom zatukao oca.

Braća Stojanović 'u pržunu' 

Surla je bio ugostiteljska ikona tih vremena i imao super kratak fitilj prema raznim likovima, dok je goste osobno dočekivao na vratima lokala (jedan od rijetkih koji je preživio sve to, danas piše knjigu...), 2001. godine je izrešetan s četiri metka u lokalu Pimpinela. U njega je pucao Kristijan Stojanović Kiki (39), tad jedva punoljetan mladić, nakon što mu je Surla udario šamar. Otišao je po pištolj i vratio se s godinu dana mlađim bratom Dinom Stojanovićem te zapucao po Surli.

Od tada do danas Kiki Stojanović je svoj dosje podebljao s još jednim pokušajem ubistva (bivšeg specijalca i aktivnog redara Lea Paurevića, koji se pak sa svojom “ekipom” također periodički pojavljuje na stranicama “crne hronike”), pravomoćnim presudama i zbog dilanja... Kristijan Stojanović se u međuvremenu oženio, dobio kćer, a njegov punac je Miro Pivac zvani Miro Vlaj, još jedan pravomoćno osuđeni diler starije garde.

Pivcu je ispred kuće i kafića Mania svojedobno bačena eksplozivna naprava, a kasnije se pokazalo da su to napravili braća Ahmeti, kako je stajalo u Uskokovoj optužnici, “kako bi zastrašili konkurenciju”. Ahmetiji su pak prije nešto manje od deset godina osuđeni u jednoj od “ozbiljnijih” zločinačkih organizacija na splitskom području. Tad je 15ak osoba ukupno dobilo gotovo pola vijeka zatvora, a najviše braća Svalina kao šefovi bande.

Kristijan Stojanović je pak prije koji mjesec oslobođen optužbe za teško ubistvo prijatelja Ive Stipetića, 22-godišnjaka likvidiranog pod još neutvrđenim okolnostima 2010. godine na Kočinjem brdu. Tako je, za sada, u tom postupku završilo treće suđenje Stojanoviću! Kiki bi uskoro mogao izaći iz zatvora u kojem je proveo dobar dio proteklih 20 godina, dok je nedavno u pržunu završio njegov brat Dino, kao dio bande Deana Majstorovića (34) zvanog Điđi, koji se prije prezivao Martedić.

I on je najmanje dva puta izbjegao egzekuciju, prije četiri godine je prostrijeljen na Splitu 3, dok je prije nekoliko mjeseci nesuđeni ubica zapucao na njega ispred stana u Rendićevoj ulici, a Điđi se spasio bijegom. U oba slučaja policija nije pronašla krivca, iako je za ranjavanje iz 2016. godine osumnjičila Marka Bekavca, koji je proveo neko vrijeme u pritvoru. Nije se za sada pronašao ni krivac za paljevinu Mercedesa S klase koji je prije 20-ak dana otišao u dim. Limuzinu je, naime, koristio upravo Majstorović, sve se dogodilo samo koji dan prije hapšenja...    

Điđijeva grupa je bila pod mjerama tajnog nadzora, prisluškivana i praćena, posljednjih 14 mjeseci: planirali su izvršiti atentat na Tomislava M. zbog duga od 270.000 evra zaostalog iz posla s drogom, organizovali su transfer opijata iz Brazila do Belgije, luke Antwerpen, na trgovačkim brodovima, iz kojeg su trebali zarađivati 50.000 evra po osobi. Kako je Martedić, pardon Majstorović bio dobar s Kikijem Stojanovićem, ne čudi što su se u njegovoj “kriminalnoj organizaciji” našli Dino Stojanović, ali i Jerko Malvasija.

Upravo je posljednji trebao biti četvrta meta Filipa Zavadlava, koji je na “krvavu subotu” početkom ove godine, nakon likvidacije Marina Bobana te Jurice Torlaka na Šperunu, otišao potražiti Jerka Malvasiju u Kamenitoj ulici. Niko mu nije otvorio vrata pa je nastavio dalje i ubio Marina Ožića Paića. Malvasija je u zatvoru završio nešto ranije od Điđija i ostalih, zbog sumnje da je pokušao iznuditi novac od oca Ivana Giljanovića Gilje.

______________________

'Ja ću izaći iz zatvora kad-tad, ali ti iz groba nikada nećeš'

______________________

Vođa klana Željko Rajić 

To naizgled može čuditi, jer su Majstorović, Giljo i Kiki Stojanović odavno u dobrim odnosima, ali u svakoj od “novih” kriminalnih grupa postoji prilična doza autonomije u smislu nekakvih akcija. Malvasiju je, nedugo nakon što je stigao na Bilice, napao pripadnik druge bande koja je “pala” prije nešto više od godinu dana, a Željko Rajić je, prema Uskoku, identikovan kao vođa.

Taj član Rajićeve skupine je napao Malvasiju zbog - djevojke. Svi se oni, naime, dobro poznaju pa promjene tabora nisu 
neuobičajene, pogotovo nakon nekog vremena ili kad dio ekipe završi na Bilicama. Kao dio Majstorovićeve grupe uhapšen je Luka Buzdovačić, koji je osuđen sa Željkom Rajićem zbog zajedničke pucnjave prije gotovo 12 godina, u kojoj su ranjena trojica.

Rajić je pak bio u nelošim odnosima s Giljanovićem, bivšim bokserom, profesorom kineziologije i osuđivanim kamatarom, ali ga to nije sprečavalo da pokuša izgurati Gilju organizujući propucavanja njegovih prijatelja i automobila u kojem se vozila Giljanovićeva supruga. Tako barem Uskok vidi cijeli slučaj, ali to nisu jedine poveznice između zaraćenih strana, gdje su pripadnosti klanovima donekle mutne.

Rajić je prije desetak godina imao sukob u hotelu Lav s Paurevićem i njegovim drugarom Vedranom Vujevićem, a od tada je zaradio presudu za dilanje. Njegova banda je bila zaslužna za dobar dio paljevina automobila posljednje dvije godine, a dio ekipe je bio Duje Pivčević. Jedan od ključnih razloga zašto je banda “pala” bio je pokušaj likvidacije Joze Čabraje.

Njega su pokušavali smaknuti prvenstveno zbog “starih grijeha”: još u junu 2014. u Kaštel Novom je ubijen Marin Matijaš, a Čabraja je na optuženičkoj klupi zbog toga. U sukobu dvije mlade bande u Kaštelima, na Matijaševoj strani bio je upravo - Pivčević, koji pokušava osvetiti prijatelja. Među Rajićevim ljudima je i Liridon Berisha, koji je sam suočen s optužbom za egzekuciju Ante Prnjaka na TTTS-u krajem kolovoza 2018. godine. Bivšeg pripadnika HV-a, koji je nečasno otpušten jer je kod njega pronađena droga, Berisha je ubio rafalom od 14 metaka iz kalašnjikova, vjerovatno zbog propalog posla, iako se optuženi brani da ga je Prnjak maltretirao.

Markus Maximus 'Preživikus' 

Marko Bekavac, samoprozvani Markus Maximus, još kao maloljetnik ubio je mladića ispred noćnog kluba na Bačvicama. Koji mjesec nakon što je pušten zbog nedostatka dokaza za propucavanje Majstorovića, nekolicina maskiranih su ga oteli u kombiju te ga pretukli bejzbol-palicama, ostavivši ga u garažama u Papandopulovoj. Lakše je ranjen u pucnjavi na Visokoj, istočnom splitskom kvartu, za šta takođe niko nije prijavljen, a Ivan Giljanović ga je propucao u kafiću Clo početkom maja 2018. godine.

Pomalo poseban slučaj, svakako jedan od kontroverznijih, onaj je Karmelina Fistanića. Ubijen je u “pola bijela dana”, na skretanju za Omiš, u svojem VW Polu starom gotovo četvrt vijeka. Pored automobila je stao motocikl, a vozač je u Karmelina ispalio šest metaka. I kad se već činilo da se slučaj neće riješiti, uhapšeni su Jerko Pirić, njegov kum Vlado Zolota i Stipe Ringwald, koji je prema optužnici bio egzekutor. Karmelina, prema svemu sudeći, ipak nije ubila mafija, nego bivši poslovni partner.