One su sahranjene u bijelim kovčezima, a opelo su služila tri sveštenika u mukloj tišini koju su remetili užasni krici neutješnih roditelja pokojnih djevojaka Ružice i Bore Milića koji su imali samo jedno pitanje: ‘’Zašto više nema njihovih Dobrile i Vide?’’

Ipak, oni i u ovim najtežim trenucima nisu zaboravili na svog nesuđenog zeta Nebojšu Aleksića koji je u udesu zadobio teške tjelesne povrede i zahvaljuju se bogu što je barem on preživio.

Podsjetimo, Dobrila, Vida i Nebojša vratili su se kobnog dana rano ujutru sa ljetovanja u Egiptu, a Bora Milić je ispričao za Blic da su se javili da su stigli u Novi Sad i rekli im da će nakon kraćeg odmora doći kod njih u Đurđevo.

- Rekli smo im da je bolje da se odmore i odspavaju pa da se vidimo sutradan, međutim oni su baš htjeli da dođu toga dana jer su nas se zaželjeli i htjeli su da nam pokažu fotografije sa ljetovanja i sa nama podijele lijepe uspomene dok su još svježe. Čekali smo ih na ručku ali ih nažalost nismo ih dočekali – priseća se skrhani Bora.

Dobrila i Nebojša nakon tri godine zajedničkog života u Novom Sadu planirali da se vjenčaju sljedeće godine.

- Oni su se upoznali u fabrici Lir gdje su zajedno radili i odmah su se zaljubili i počeli zajedno da žive. Nažalost nismo dočekali da zakonski ozvaniče svoju vezu. Hvala bogu pa imamo još jednu ćerku Draganu (31) koja je udata i trudna pa se nadamo da će nam unuče pružiti barem malo utjehe u ovoj nesreći – kaže Bora.

Neutješna majka Ružica kaže da nisu dozvolili Dragani da dođe na sahranu u strahu da joj ne pozli zbog stresa i vrućine.

- Rekli smo joj da je bolje da ne dolazi, da pazi na svoje dijete jer je već dovoljno uznemirena, a nismo sigurni ni da bi joj ljekar dozvolio da u tako poodmakloj trudnoći, pod takvim stresom i po ovoj vrućini prisustvuje sahrani – jada se majka Ružica.

O nesrećnim sestrama Milić komšije pričaju da su bile izuzetno dobre, mile i vrijedne djevojke za primjer, kao uostalom i cijela porodica i kažu da ne znaju čime su zaslužili da ih zadesi takva tragedija.

- Bile su divne djevojke. Znam ih skoro od rođenja. Dobre, vrijedne... Pred njima je bio čitav život a trenutak nečije nepažnje uništio je ne samo njihove živote već i živote čitave porodice. Nadam se da će se makar malo oporaviti kada im se rodi unuče – priča komšinica porodice Milić.

Ljiljana koja je rodom iz Bijelog Polja živela je u Novom Sadu gde je dugo godina radila u Erste banci i trebala je da se penzioniše u novembru. Iza sebe je ostavila supruga, sina i ćerku a sahranjena je danas na gradskom groblju u Novom Sadu.