Nema sistemskog rješenja u BiH

Slučaj Gačić: Kako je moguće da psihijatrijski bolesnik završi na slobodi, bez nadzora i tretmana?

19:56, 13.02.2019.
Izvor: ATV
Thumbnail
Kako je moguće da psihijatrijski bolesnik koji je bez trunke kajanja ubio dvoje ljudi, uključujući i svoju majku, završi na slobodi, bez nadzora i tretmana? To se, ovih dana, pita javnost u BiH. 

Slučaj Edina Gačića koji je potresao cijeli region i bio jedna od glavnih svjetskih vijesti, nakon osam dana završio se njegovom smrću. Gačić je, u tih osam dana, hladnokrvno ubio još dvije osobe, a sasvim je evidentno da nije planirao tu da se zaustavi. U improvizovanom skrovištu koje je napravio u šumi nadomak Kiseljaka pronađeni su puška i pištolj sa municijom, kao i vuna kojom se ubica štitio od hladnoće. Sve su to dokazi da je krvavi pohod planirao. 

“Gačića” je mnogo u BiH, upozoravaju stručnjaci. Njima nema ko da se bavi jer su, nakon izlaska iz zatvora, pušteni u svijet, ne koriste terapiju i nisu izolovani. Problem je u krivičnom zakonodavstvu, kažu pravnici, i izmjenama svih krivičnih zakona u BiH nakon 2000. godina.

"Svim dotadašnjim krivičnim zakonima koji su se primjenjivali u BiH, a koji su naslijeđeni iz vremena bivše Jugoslavije, bila je predviđena posebna krivično-pravna sankcija, mjera sigurnosti pod nazivom "obavezno pshijatrijsko liječenje i čuvanje u zdravstvenoj ustanovi", koja se mogla izreći sa kaznom ali i nezavisno od kazne", kaže Milan Tegeltija, predsjednik VSTS.

Obavezno psihijatrijsko liječenje i čuvanje u zdravstvenoj ustanovi bilo je omogućeno onima koji su počinili krivično djelo u stanju neuračunljivosti ili ukoliko je postojala opasnost po bezbjednost ljudi i imovine ako bi se našli na slobodi. To što je Gačić bio član odreda El Mudžahid, što je, kako saznajemo, krajem rata u BiH tražio da ide na ratište u Čečeniju, što je direktor zatvora u Bihaću slao dopise svim nadležnim institucijama da strahuje da će ponovo početi da ubija, što je reagovao i MUP Republike Srpske dok je boravio u Banjaluci, nije bilo dovoljno da Edin Gačić bude institucionalizovan. 

Ni preporučeno psihijatrijsko liječenje u Sokocu, gdje se jedino tretiraju takvi slučajevi, nije bilo opcija, uz obrazloženje da, po zakonu, Gačić mora da počini novo krivično djelo da bi tamo bio smješten. 

"Nekad je bilo i čuvanje u psihijatrijskim ustanovama. Međutim, neke norme su promijenjene. Edin Gačić se, nakon puštanja iz zatvora pojavio u Banjaluci jer je rođen u Banjaluci i bio je pod potpunim nadzorom Ministarstva unutrašnjih poslova. Vjerovatno mu se to nije svidjelo, da smo ga kontrolisali svakodnevno i napustio je Banjaluku. Bili su već ranije signali od svih ljudi koji su s njim bili u dodiru da se radi o jednom licu veoma opasnom, i koje je vjerovatno trebalo da bude na psihijatrijskom liječenju, a ne na slobodi", kaže Dragan Lukač, ministar unutrašnjih poslova Republike Srpske.

"Ne može policija ni liječiti, ni sklanjati ni nekoga proglasiti psihijatrijskim slučajem i nekom dati dijagnozu, a pogotovo ga ne može uputiti u neku ustanovu gdje bi bio izolovan. Ovde ne funkcionišu drugi sistemi. Najveću odgovornost u ovome svemu snosi država, zato što u smislu predušređivanja, i da se takve osobe ioluju i podvrgnu liječenju i tretmanu, ne funkcioniše sistem", rekao je Dragan Mektić, ministar bezbjednosti BiH.

Dok se ne riješi postpenalni tretman  za lica  poput Edina Gačića i dok prevencija ne bude funkcionisala, ovakvi slučajevi neće biti izuzetak, nego pravilo, upozoravaju stručnjaci. Građani Konjica, Sarajeva, ali i Banjaluke, gdje je Gačić odrastao priznaju da su odahnuli kada je ubijen, jer su se plašili da im se ponovo ne pojavi u komšiluku. Dvoje ljudi kojima je presudio već su sahranjeni. Na šta je sve bio spreman, dokazuju i posljednji momenti njegovog života kada je ranio policajca u šumi u selu Lepenica. Njega su danas u sarajevskoj bolnici obišle kolege iz policije.