Mimohod kraj odra nastradalog dječaka u saobraćajnoj nesreći kada su sa drugom A.G.(16) iz Kraljeva, sletjeli motociklom u jarak poslije krivine na nizbrdici i obojica poginuli, započeo je prehodne večeri dolaskom više desetina drugova iz škole, rodnog i okolnih sela, do duboko u noć.

Kraj doma mladića sjatilo se čitavo selo i okolina, došli su prijatelji iz više gradova Srbije, Republike Srpske. Na licima svih prisutnih ogledala se tuga i bol za dječakom prerano izgubljenim.

Opelu pred kućom Nenadovića prisutvovalo je više stotina ljudi, mlado i staro.

- Nenadovići su vrijedni, marljivi, iskreni i čestiti ljudi, po čemu ih svi znaju i daleko od našeg sela. Imali su troje djece, pored nastradlog Petra i mlađeg Pavla i Anđelku. Djeca su povukla na roditelje, radna i vrijedna od malena. Petar je bio najstariji, najveseliji i najomiljeniji, pogotovu kod svog djeda Zorana. Ova nesreća ih je pokosila kao grom iz vedra neba. Razorila im sav napredak ali moraju da dignu glavu zbog ostale djece iako u srcu Petra nikada neće prežaliti, kaže rođaka M.N.

Na opelu kraj odra pred kućom dva sveštenika. Neka Bog prihvati našeg dječaka Petra i mjestu svjetlom i cvetnom, nebesku carskom, naglasio je sveštenik, pokazujući sa odra motociklističku kacigu i opominjajući više desetima okuoljenih mladih da se čuvaju u saobraćaju jer im je Petrova žrtva snažno i dovoljno upozorenje.

Roditelji Petrovi, Nenad i Danka, zanemeli od tuge. Nenad po opelu prilazi bijelom kovčegu nijemog pogleda, grli ga i tapše ali riječi ne izlaze. Ljubi krst i nemo se povlači stalno gledajući u zemlju.

Majki Danki lice raskvašeno od suza koje se nekontrolisano, sve vrijeme, slivaju iz očiju pocrvenelih od plača. Grli bijeli posmrtni odar sina Petra i gorko nariče.

Pjevanje sveštenika nadjačava vrisak baka i rođaka koje kroz suze Bogu nude svoj život za Petrov.

Djed Petrov Zoran pokušava da stvari dovede na svoje mjesto, dočekuje prijatelje, grle ga, a on žmrkće kroz suze lijući ih za svojim unukom prvencem koji mu je bio najveći mezimac.

U trenutku kada pogrebna povorka kreće iz roditeljskog doma, lelek nadjačava zaglušujuća buka motocikala desetine bajkera koji su se iz okoline Vrnjačke Banje i Kraljeva, okupili da odaju posljednju počast svog mladom prijatelju nastradalom na motociklu koji je takoreći do juče popravljao motocikle, nesvršeni automehaničar Srednjotehničke škole u Trsteniku.

Koliko je bola i tuge bilo u Gračacu potvrđuje i povremeno kolabiranje ojadjenih zbog kojih je morala da interveniše i medicinska ekipa Hiten pomoći iz Vrnjačke Banje.

Uz još jedno opelo na groblju bijeli kovčeg sa tijelom dječaka Petra položen je u vječnu kuću, gdje su prve grudve zemlje da mu bude laka ubacili sestrica Anđelka i brat Pavle.