Od 120 dana u istražnom zatvoru, 47 je proveo na Odjelu psihijatrije Bolnice za osobe lišene slobode na Svetošimunskoj cesti u Zagrebu, a 73 u ćeliji splitskog zatvora na Bilicama.

Nakon toga tri sedmice nepokretan i nekontaktibilan na Jedinici intenzivnog liječenja u KBC-u Split, gdje je doveden u komu. Tek tada mu je ukinut istražni zatvor.

Četiri požara je zapalio u dva dana kraj svoje porodične kuće na predjelu Sumpetar u Jesenicama. Sam se predao policiji jer ga je grizla savjest i bojao se da ne okrive nekog drugog, kazao je poslije.

Odmah je dao i upaljač kojim je podmetao požare. U policiji je upoznat sa svojim pravima i odbio je pravo na advokata. Nakon kriminalističkog istraživanja odvode ga pritvorskom nadzorniku, odakle je 31. marta odveden na ispitivanje na Opštinsko državno tužilaštvo u Splitu.

Oštećenje mozga

Nakon privođenja dežurni zamjenik je pozvao stalnog sudskog vještaka psihijatra koji je svoj nalaz i mišljenje dao nakon što je obavio razgovor s Kristianom te izvršio uvid u cjelokupnu dokumentaciju spisa, uključujući nalaz i mišljenje Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom.

U navedenom nalazu stoji kako Kristian zbog mentalnih i tjelesnih oštećenja ima teški invaliditet trećeg stepena, zbog kojeg ima pravo na pomoć i njegu u punom obimu.

To znači da za normalno funkcionisanje u svakodnevnom životu mora imati nečiju pomoć tokom 24 sata. Naime, Kristian je tokom porođaja ostao bez kisika, što je dovelo do oštećenja mozga i posljedično do ADHD-a, hiperaktivnosti.

Osim toga, ima poremećaj ponašanja i emocija, boluje od poremećaja piromanije, bronhijalne astme i metaboličkog sindroma.

Liječen je psihijatrijski u dječjoj bolnici u Kukuljevićevoj 2012. godine i od tada ambulantno u Omišu. Tokom tih godina kontrolirao je poriv za paljenjem, ali rekao je kako misli da su mu kočnice popustile zbog promjene terapije pa je zato i zapalio ove požare kraj kuće.

Vještak je procijenio da je bio bitno smanjeno uračunljiv prilikom počinjenja kaznenog djela te je naveo da će ponoviti kazneno djelo zbog poremećaja piromanije i preporučio je psihijatrijsko liječenje.

Iz DORH-a kažu kako je Kristian tijekom ispitivanja bio raspravno sposoban i uračunljiv, dijagnozirana hiperaktivnost i poremećaj ponašanja i emocija prema mišljenju vještaka nisu uticali na njegovu uračunljivost.

U procjenu Kristianove uračunljivosti nije uključen psiholog koji je trebao voditi ispitivanje na način kako se radi s osobama koje imaju ADHD. Koliko mu je sve bilo jasno prilikom ispitivanja rekao je poslije jednom od ljekara u bolnici u Svetošimunskoj.

"Psihijatrijski sam vještačen pa je rečeno da sam bitno smanjeno uračunljiv i da mi treba liječenje jer bih mogao ponoviti djelo, a ja ne znam što to znači za mene", rekao je.

Njegova potpuna uračunljivost je upitna i iz riječi koje je kazao sucu istrage, dan nakon ispitivanja na državnom tužilaštvu:

"Ranije sam podmetao požare, jednostavno mi dođu crne misli, čujem nečije glasove, uznemirim se i ne mogu se smiriti dok nešto ne zapalim", izjavio je u službeni zapisnik.

DORH zahtijeva i dobiva istražni zatvor unatoč činjenici da se radi o mladiću s posebnim potrebama koji je i mlađi punoljetnik.

"Istražni zatvor bi se za osobu do 21 godinu trebao izreći iznimno tek ako se pokaže da mjere opreza ne funkcionišu. U postupcima za koje sam ja bila nadležna, kada bismo imali mlađeg punoljetnika koji ima ADHD, stručni saradnici bi procijenili njegov nivo odrastanja koji je uvijek bio ispod starosne dobi.

"Primjerice, 18-godišnjak s ADHD-om na nivou je maloljetnika od 15 ili 16 godina", pojašnjava stručnjakinja za maloljetničko pravo Lana Peto Kujundžić, predsjednica Udruženja sudija za omladinu, porodičnih sudija i stručnjaka za djecu i omladinu.

Suicidalne misli

S Kristianom se nije kao s mlađim punoljetnikom postupalo s posebnom pažnjom pa je 1. aprila sproveden na Bilice u ćeliju sa šest kriminalaca.

Osobe s ADHD-om su hipersenzibilne pa Kristian nije mogao slušati njihove priče o ubistvima i nasilju i tresao se noćima u krevetu. Osim toga, zbog istog poremećaja, kretanje mu je neophodno, a smješten je u ograničeni prostor.

Nakon jako kratkog vremena dolazi do visoke uznemirenosti, osjećaja tzv. tijesne kože.

Doslovno se izbezumio i ne može se smiriti. Kako je u tinejdžerskoj dobi, ima poriv samopovrijeđivanja da opusti napetost koju osjeća. Izdržao je jedva deset dana, kada se javljaju suicidalne misli koje je jedno jutro izgovorio naglas te ga odvode u Zagreb, u bolnicu za osobe lišene slobode.

Tamo ostaje dvije sedmice, noću mu ruke i noge vežu remenjem za krevet. Dobiva jače lijekove, među kojima jedan koji se daje za epilepsiju i za manične epizode u bipolarnom poremećaju, jedan antidepresiv, jedan za smirenje, jedan za liječenje kardiovaskularnih bolesti i jedan za astmu.

Upravo u to vrijeme, Opštinsko državno tužilaštvo 18. aprila podiže optužnicu protiv njega.

Postupak prije podizanja optužnog akta trajao je cijelih 17 dana tokom kojih nije zatražena izrada izvještaja o ličnom i porodičnom stanju i prilikama od Centra za socijalnu njegu, iako se radi o mlađem punoljetniku.

Centar bi takođe trebao iznijeti mišljenje koja bi sankcija bila najbolja za konkretan slučaj te može li se na osobu primijeniti Zakon o sudovima za omladinu. Taj dio je preskočen i dok je Kristian ležao fiksiran remenjem na odjelu psihijatrije, optužen je za dovođenje u opasnost opšteopasnom radnjom ili sredstvom. Prije podizanja optužnice, vlasnik triju izgorjelih maslina i Hrvatske šume izjasnili su se da nisu zainteresovani za kazneni progon.

Nakon dvije sedmice u Zagrebu Kristiana vraćaju na Bilice, gdje je izdržao pet dana. Krajem aprila mu je produžen istražni zatvor i ponovo ima epizodu zbog koje ga upućuju natrag. U Svetošimunskoj kaže da nema suicidalne misli, ali je dosta depresivan. Tokom boravka u bolnici izrezao je obje podlaktice, nakon čega su ga odveli na pregled hirurgu.

Priznao je kako mu rezanje otpustilo napetost koju osjeća zbog cijele situacije, a pogotovo ga je pogodilo produženje pritvora.

Doktori smatraju da je okidač za incidente upravo sudski postupak koji je u toku. Ostaje u Zagrebu dvije sedmice i vraćaju ga pod pojačanom dozom lijekova: za sva tri lijeka za psihu povećali su doze na dvostruko, a uvode mu i još jedan lijek protiv anksioznosti.

Kristian je nakon toga još jednom završio u Zagrebu i nakon toga se vraća u stanju vegetiranja zbog količine lijekova koje dobiva. Nad njim vode brigu cimeri u ćeliji te, kako ne mogu izdržati dovoljno dugo vremena nivo brige potrebne za 18-godišnjaka s posebnim potrebama pod hrpom lijekova, Kristiana premještaju tokom vremena kroz tri sobe.

Pod tim lijekovima doveden je na Opštinski sud u Splitu 23. jula, gdje je u jedan dan provedeno suđenje nad njim. Nije pozvan niko od stručnih saradnika za mlađe punoljetnike, niko nije predložio primjenu maloljetničkog prava, što može predložiti državni tužilac, branilac optuženika, ali i sud.

Ako se za optuženika utvrdi sumnja u uračunljivost, sudski vještak mora nakon vještačenja u nalazu i mišljenju iznijeti zaključak o kakvoj osobi se radi i ima li mjesta primjeni maloljetničke sankcije.

U tom slučaju ide se najčešće na sankciju pridržaja maloljetničkog zatvora. U Kristianovu slučaju primjena maloljetničkog prava nije se ni razmatrala. Nije potpisan sporazum s državnim tužilaštvom, nego su se s kaznom od osam mjeseci zatvora saglasili advokat i Kristian, mladić s posebnim potrebama, s mentalnim i tjelesnim oštećenjima i pod uticajem četiri vrste psihijatrijskih lijekova.

Nakon objave presude istog dana Kristian je vraćen u ćeliju.

Modrice

Nedjelju dana poslije iz nje iznesen je u komi i odveden je u KBC Split. Otac uočava modrice na donjem dijelu trbuha i preponama za koje liječnici kažu da su otprije i da nisu prouzrokovale njegovo stanje.

Potpuno se ignorisala činjenica da su, ako i nisu prouzrokovale komu, nastale na Bilicama. Splitska policija 16. avgusta dostavlja DORH-u posebni izvještaj te se provode izvidi.

Nije ni tada naložen uviđaj na tijelu radi pronalaženja i fiksiranja eventualnih tragova kaznenog djela. Kristian se nije probudio i preminuo je 24. kolovoza.

Naložena je obdukcija koja će nakon tri sedmice boravka u bolnici teško dokazati bilo kakav uzrok smrti koji bi bio uslijed fizičke ugroze u zatvoru. Isto tako, toksikološki nalaz neće naći ako je bilo zabranjenih materija ili lijekova u organizmu koje mu je neko mogao mimo terapije dati u zatvoru.

Vjerojatno će se tokom obdukcije napraviti uviđaj na tijelu, ali tri sedmice prekasno. Nije sigurno da će se ikad saznati od čega je zaista umro nesretni mladić.

Sigurno je samo jedno, njegovi progonioci sada se ne moraju brinuti da će se zbog Kristiana više ikad dizati kanader.