Ovim riječima kuma Gorana i Jelice Manić, Verica Todorović, neposredno nakon pronalaska njihovih tijela u stanu u Gostivarskoj ulici priča o njihovom odnosu i životu.

Tijela supružnika pronašla je komšinica, kada je pokucala na njihova vrata pošto se duže vrijeme nisu javljali na telefon. Čim je osjetila neprijatan, nesnosan miris, odmah je pozvala policiju.

– U posljednje vrijeme nismo bili u dobrim odnosima, ali se poznajemo više od 20 godina. Goran i ja smo zajedno radili u Željeznici, on je čistio pruge i živjeli smo u nužnom smještaju kod Beograda na vodi, ali smo dobili ove stanove nakon rušenja. Ja sam ih vjenčala pošto niko nije htio, a njegova prva supruga, sa kojom ima osmoro djece, preminula je – priča njihova kuma, ali istovremeno i komšinica iz Gostivarske broj 70.

Kako kaže, Goran se poslije smrti prve supruge propio i postao nasilan, a kako je prolazilo vrijeme njegova agresivnost postala je sve izraženija.

– Maltretirao je i tukao svoju ženu čime je stigao – motkom, metlom, šta dohvati… Ona ga je prijavljivala policiji, ali znam i da je povlačila prijave, vjerovatno jer nije imala gdje budući da je izbjeglica iz Bosne i da je starija od njega 20 godina. Kada joj je polomio nogu, nije mogla ni do toaleta da ode, a kada ih je naša zajednička poznanica posjetila rekla je da je zaticala užasne scene – priča kuma.

Da je Goran bio nasilan potvdila je i prva komšinica ovog bračnog para.

– Čuli bismo svađu i buku iz njihovog stana. Više puta sam zvala policiju i hitnu pomoć, a jednom prilikom sam vidjela i krv na hodniku. Posljednji put sam ih vidjela prije oko mjesec dana, jako su loše izgledali, bili su veoma mršavi… Kada sam osjetila ovaj miris, znala sam da je iz njihovog stana – priča komšinica i dodaje da su prema njoj i drugim komšijama bili korektni, ali da su se međusobno tukli i svađali.

Tijela supružnika poslata su na obdukciju kojom će tačan uzrok smrti biti razjašnjen. Prema nezvaničnim informacijama, moguće je da su preminuli od gladi, mada komšije spominju i trovanje alkoholom.