Za nastradalog pilota Zvonka Vasiljevića, rodom iz susjednog sela Donje Borine, koje je, samo preko šume od mjesta nesreće, mještani kažu da je bio čovjek, komšija, rođak i prijatelj kakav samo može da se poželi.
Ekipa "Novosti" bila je u njegovoj rodnoj kući, prije saznanja o sudbini pilota i koopilota. Roditelji i nekoliko prijatelja i rođaka već su bili u suzama, zabrinuti, tužni. Niko, međutim, još nije želio da povjeruje u najgore. Pročulo se da se navodno pilot katapultirao u naselju Čolakovići u Brasini. Sve neprovjereno, nezvanično što je brigu činilo još većom i otvaralo put crnim slutnjama, ali su još neko vrijeme gajili zrno nade.
- Pola sata prije leta Zvonko me je pozvao i rekao da izađem na terasu, da će letjeti iznad naših kuća - priča, za "Novosti", njegova majka Mara. - Čekala sam ga. On je naš ponos i dika u svakom smislu i kao dijete, i kao čovjek i kao pilot.
Otac Dragan kaže da zna sina u dušu, ali i njegova razmišljanja o letovima i dodaje:
- Ko zna koliko puta mi je govorio da nikad, ni po koju cjienu, ne bi ostavio nekoga u avionu, a on sam da se katapultira. Nikada, naglašavao je, ne bi to učinio. Siguran sam da to ni sada nije učinio, jer ga krasi snažan moral, profesionalnost i čovjekoljublje.
U rodnom kraju, kao i obližnjoj Loznici, Vasiljević je važio za ljubitelja druženja, posebno sportskih. Rekreativno je igrao fudbal, a pamtiće ga i kao strastvenog navijača Partizana. "Grobari" su mu na društvenim mrežama juče odali posljednju počast.