Srpsku dobrovoljačku gardu (SDG), koju je tokom ratnih devedesetih vodio Željko Ražnatović Arkan, osnovala je država. Opravdano sumnjam da je Arkana država i ubila januara 2000. godine. Ovo za Kurir tvrdi advokat Svetozar Pavlović, inače Ražnatovićev kum.

- Država je donijela odluku da formira jedan bataljon otpisanih ljudi, onih koji ne postoje... Arkanu nije samom palo na pamet da formira bataljon, da nađe za to 100-200 ljudi... Država stoji iza garde. Međutim, to je preraslo u jednu ozbiljnu vojnu jedinicu - priča Pavlović.

Ma kakve krađe

Arkana je, kaže, upoznao januara 1992, ubrzo su se okumili, a kasnije je postao i potpredsjednik njegove Stranke srpskog jedinstva i fudbalskog kluba Obilić.

- Željko je od Dafiment banke tražio 28.000 maraka za uniforme, cipele, žilete... Tad se kod Dafine Milanović, vlasnice te banke, pozvao na mene iako me nije još znao. Čuo je da će lakše da dobije novac ako ima moju preporuku, jer sam bio prijatelj s Milanovićevom. Kad sam čuo šta je uradio, htio sam da se upoznamo - navodi Pavlović i dodaje: - Otišao sam u Erdut, gdje je bilo sjedište garde, i dao sam im mojih 50.000 maraka. Vidio sam da ne skitniče, ne ubijaju, nego se bore za srpsku zemlju. Govorilo se tada da Arkan sa svojim ljudima ratuje s čarapama na glavi, da pljačkaju, kradu zamrzivače, televizore... To nikakve veze sa zdravim razumom nema.

Pavlović kaže da je u vrijeme rata sa Arkanom „prošao“ kroz Krivični zakonik i objasnio mu šta je genocid, šta je ratni zločin protiv čovječnosti...

- Objasnio sam mu šta ne smije da se radi na ratištu. On nije bio cvijećka, donosio je i neke preke odluke, ali nije bio ni ratni zločinac - tvrdi on.

Komentarišući spekulacije o netrpeljivosti između Ražnatovića i generala Ratka Mladića, među kojima je navodno bilo i fizičkih obračuna, Pavlović kaže da je tačno da se njih dvojica nisu uvažavala. Kako otkriva, jednom prilikom su Mladićevi vojnici dobili batine od Arkana, koji o generalu, tvrdi Pavlović, nije imao visoko mišljenje, te je za njega govorio: „Mladić je pucao samo na svadbama.“

Pavlović na kraju otvara i pitanje Arkanovog ubistva, dovodeći u sumnju zvaničnu verziju.

- Ne, nisu ga ubili ovi što odgovaraju. Drugi su to uradili. Jedan istražni sudija mi je odmah sutradan poslije ubistva rekao o čemu je tu riječ. Arkan je smrtno ranjen u 17.17 časova u „Interkontinentalu“ 15. januara 2000. Odmah sam otišao tamo i tu sam vidio 15-20 državnih automobila, koje u to vrijeme nije bilo šanse da se skupe na jednom mjestu za nešto drugo. Meni je sve bilo jasno. Da li ga je ubila država? Moguće da u ovom slučaju ima države.

Pavlović se osvrnuo i na intervju koju je nedavno za Kurir dao bivši tužilac za ratne zločine Vladimir Vukčević. Kako kaže, Vukčević nije u pravu kad kaže da je „Arkan bio veliko zlo“ i da bi završio u Hagu ili bi postao zaštićeni svjedok ili svjedok-saradnik:

- Dejtonski sporazum, kojim je okončan rat u BiH, bio je u novembru 1995, a Arkan je ubijen 2000. Imali su pet godina da podignu optužnicu protiv njega. A nisu. A što se tiče priče da bi bio zaštićeni svjedok ili svjedok-saradnik, mogu samo da kažem da bi se on prije ubio nego što bi odao nekog da izvuče svoju zadnjicu.

Tajna hrvatske pjevačice> DORIS LUDILA ZA ARKANOM

Pavlović priča da su Arkana žene obožavale devedesetih, a posebno je u njega bila zaljubljena hrvatska pjevačica Doris Dragović. - Željkova majka Slavka mi je pričala da joj je kući dolazila Doris Dragović i molila je da nešto o njoj govori Željku, da nešto učini... Slavka joj je tad rekla: „Šta je vama, ima četvoro djece sa Natalijom, ne dolazi u obzir.“ Išla je Doris i u Arkanovu poslastičarnicu „Ari“, neko je to dojavio Željkovoj tadašnjoj ženi Nataliji, koja je došla tamo i odvalila mu šamar. Inače, i Natalija i Ceca su božanstvene, fantastične...