"Na bazi tih podataka, oni su izvodili i rekli su da idu na informativni razgovor. Skupili su iz svake kuće određen broj članova, i odveli u staju moga strica. A potom su jedno po jedno izvodili i hladnim oružjem odmah iza štale izvršili masakr", kaže Ranko Glamočanin, Drakulić.

Ne samo Drakulić, nego i Pag, Jadovno, Šušnjari, Garavice, Jasenovac, Brod na Drini, Prebilovci govore o monstruoznom planu za istrebljenje srpskog naroda koji je postojao u Nezavisnoj državi Hrvatskoj, ocjenio je srpski član Predsjedništva BiH. Ipak, Srbi koji ovdje danas žive su dokaz da taj plan nije uspio - poručio je Milorad Dodik.

"Istorija, sudbina, civilizacija i sam srpski narod nije dozvolio da ovaj kraj ostane bez Srba. Danas je Banjaluka glavni srpski grad na ovom prostoru. 3.52-4.01 Imajući u vidu da preko 550 djece ubijeno u tom danu, govori o tome da ne smijemo zaboraviti i moramo se ovdje okupljati", kaže Milorad Dodik, srpski član Predsjedništva BiH.

Pod komandom Јosipa Mišlova i petrićevačkog župnika fra Vjekoslava Filipovića iz garde Ante Pavelića, takozvanog “Tjelesnog zdruga”, ustaše su ubijale Srbe bez ijednog ispaljenog metka – sjekirama i noževima. Prvi spomenik žrtvama je podignut 1965. godine, a od 1991. godine se svake prve nedjelje prije godišnjice stradanja u Drakuliću služi parastos.

"Svoj krvavi pir su počeli u rudniku gdje su odvojili rudare srpske nacionalnosti, od rudara katolika, i tu su ubili 52 rudara. Potom su uglavnom stanovništvo gdje nije bilo vojno sposobnih, koji su uglavnom bili internirani u logorima ili su se nalazili u partizanima, žene, djecu i starce pobili bez ijednog opaljenog metka", kaže Duško Milunović, ministar rada i boračko-invalidske zaštite Republike Srpske.

Osim srpskog člana Predsjedništva i ministra rada i boračko-invalidske zaštite, vijence su položili i gradonačelnik Banjaluke, delegacija parlamenta Republike Srpske i predstavnici nevladinih organizacija proisteklih iz odbrambeno-otadžbinskog rata i NOR-a.