"Nastanjen sam sada na Đuliću u Tesliću, naselje Brijstovi, a tamo su naše kuće bile ovdje skroz. Protjerani smo 93. Sve je ostalo pusto, niko se nije vratio još ovdje nema šanse. Ovo je pripalo Federaciji? Federaciji, jeste, njima", rekao je Savo Crnovčić.

Da bi barem jednom godišnje došli u rodnu grudu mještani su obnavljali hram. A nakon više od dvije decenije, radovima se bliži kraj. Hram Svete velikomučenice Ognjene Marine u Kozilima prvi se izdigao na zgarištu srpskih kuća. Ponosni smo na obnovu hrama, na svoju rodnu grudu i na sve heroje koji ovdje živote položiše, pričaju oni čije su porodice u ratu, baš sa tog mjesta, bježale spašavajući živu glavu.

"Ovdje pravimo ovu brvnaru da se može sjesti i popiti. Obnovili smo crkvu, sad ćemo i zvono staviti", rekao je Desimir Simić.

I to baš ono zvono koje je sa crkve ukradeno. A u zvonu, meci, ostali od rata, kao svjedoci golgote pravoslavnog naroda ovog kraja. 

Gradnja ove svetinje prekinuta je u ratu, kada je, srpski narod protjeran sa ovih prostora, a hram opljačkan. Doslovno, od tog trenutka, počinje obnova hrama. 

Hram obnavljaju, ali o povratku ipak  niko i ne razmišlja. Samo da se, kažu, i ove godine kod hrama okupe na Ognjenu Marinu. Tada Kozila preplavi srpski narod, obilazeći grobove predaka i zgarišta svojih kuća. 

"Zbor koji se ovdje dešava okuplja veliki broj ljudi. Zaista, lijepo je doći ovdje, Bogu se pomoliti i prije svega treba pohvaliti vjerni narod koji je rasut po svijetu, dijaspori, Tesliću,Srbiji, oni se okupljaju ovdje, ne zaboravljaju svoju svetinju, daju priloge i obnova ove svetinje ide svojim tokom", rekao je Mladen Jurošević, protonamjesnik.

Da dođu u rodno mjesto otežava im i loš put. Uzdaju  se da bi pred svetkovinu iz opštine put mogao biti popravljen. Ako to, ipak, ne urade, ove godine, kažu, moglo bi ih se manje i okupiti.