Petorica braće, jedan drugom do uha, u glas odgovaraju, da im ništa ne pada teško. Mladi Miškići, iz Očauša kod Teslića, sa ponosom kažu – naučili su sve seoske poslove. Selo ne bi mijenjali nizašta na svijetu.
"Naučio sam sve ove poslove raditi od mame, tate, babe, djeda. Kupimo travu, hranimo krmaču, beremo lišće kozama, sijemo, kopamo", kaže Sergej Miškić, iz mjesta Očauš kod Teslića.
"Volimo najviše od naše Kaje mlijeko. Nema ljepšeg mlijeka od Kajinog", poručuje Severin Miškić.
Nađe se vremena i za igru. Ali od svega, priznaju braća, jedan posao, ipak, najslađi je od svih. Kažu, utrkuju se ko će prije majci pomoći oko najmlađeg člana porodice.
"Nas petorica braće imamo samo jednu sestru Anitu. Čuvaćemo je uvijek u životu", smatra Ratko Miškić.
Djeca su najveće bogatsvo. Zbog toga su Darko i Edina od prvog dana svoje ljubavi maštali da imaju veliku porodicu.
"Vaspitavam ih tako da budu dobri ljudi, da moraju da rade, da vide šta je rad, da se bore, da slušaju, uglavnom dobri su", izjavila je Edina Miškić, majka šestoro djece iz Očauša, Teslić.
"Da se privređuje, da se bori, da se radi i to je to. Radim u Sloveniji, kao vozač, vozim kamion. Svaki vikend dolazim kući", ističe Darko Miškić, otac šestoro djece iz Očauša.
Dok je Darko na terenu, Edini u pomoć priskoče svekar i svekrva.
U ovoj kući žive tri generacije Miškića i svi se kažu odlično slažu. Najponosniji na to je, glava kuće, djed Ratko, koji ima devetoro unučića.
"Kako ne bi bio ponosan, devetoro unučadi, od dva sina", kaže Ratko.
A mogao bi djed Ratko biti još ponosniji. U Miškićima će, i te kako, biti razloga za suze radosnice.
"Sad kad smo dobili kćerkicu, valjda ćemo ići da dobije i ona seku", kaže Edina Miškić.
