Naime, prije četiri godine Dejanova majka odlučila je da napusti bračnu zajednicu sa njegovim ocem. U drugi dom odvela je Dejanovu mlađu sestru, a Dejana je ostavila kod bake i djeda u trošnoj kućici, do koje se stiže brdovitim makadamskim putem.

Sada njih troje borave u jednoj sobici bez vode i kupatila, dok je Dejanov otac u susjednom, takođe trošnom objektu.

Ovaj mališan je u nedavno objavljenom video prilogu sa suzama u očima ispričao da je molio majku da se vrati, ali da ona to nije htjela. Rekao je novinarima i da su mu najveće želje „da mu se vrati sestra i da mu se napravi nešto kuće“. Iskrene dječije suze takla su srca velikog broja ljudi. Na prag kuće Zorića kucaju brojni ljudi koji žele pomoći dječaku koji raste bez majke. Tako je i u vrijeme naše posjete od Prijedorčanina na poklon dobio bicikl.

– Srećan sam i odmah sutra idem s njim u školu. Nije mi teško voziti po ovom brdovitom putu, naučio sam to na jednom starom biciklu – oduševljeno kaže Dejan.

Dodaje da do škole, koja je udaljena oko četiri i po kilometra, najčešće pješači.

– Ponekad me povezu roditelji drugara koji me sretnu. Kada budu jaka kiša, javim učiteljici da ne mogu doći – priča on.