Branko, Bosiljka, Jelenko, Radmila, Slavko, Danka, Drago, Mirko, Slaviša i Spomenka Serdar, Ljubica, Slobodanka i Snježana Tepić, Nikola Dukić, Slavko i Slavojka Bencuz, u zoru 17. septembra 1992. godine, u napadu na Serdare, selo nadomak Kotor Varoši, pripadnici vojnih muslimansko hrvatskih formacija ubili su 16-oro Srba, a potom i masakrirali.
Dalibor Serdar, tada sedamnaestogodišnji mladić, tog kobnog dana izgubio je najbliže rođake, kumove, prijatelje. Samo dvije porodice su tada uspjele izvući živu glavu, jedna od njih je Daliborova. Prisjećajući se, mučno, kroz suze priča, bio je u ambaru kada su ga probudili rafali. Uspio je dotrčati do svoje kuće, izustiti svojima: “Napali su nas”, šta je s ostalima, nije znao.
“Ja sam svojima rekao: “Ili su pobijeni ili su porobljeni. Mi nemamo šta. Moramo bježati". Ja sam prvi krenuo iz sela ovuda gore, do ove jabuke na brdu, 500m. Pucali su na me sa tri strane. Dotrčao sam do vojske, koja se nalazila u Sakanima i rekao: “Upomoć, selo je sve popaljeno", priča Dalibor.
Nažalost, tada je srpska vojska kasno stigla. Nedužni civili su stradali. Najmlađa žrtva neprijateljskih snaga imala je tek četiri godine, najstarija 60. Za ovo je blaga riječ zločin, zato moramo pamtiti, nikada zaboraviti – da se ne ponovi, poruka je iz Serdara.
“Nažalost, ja znam često reći da je to dupli zločin, zato što je mnogo veći broj žrtava rata, nego broj godina na koje su zločinci osuđni na zatvorske kazne", rekao je Miladin Savanović, predsjednik opštinske Boračke organizacije Kotor Varoš.
Za zločin u Serdarima Apelaciono vijeće Suda BiH osudilo je Fikreta Planinčića na 11 godina zatvora, dok su Sead Menzil i Mirsad Vatrač oslobođeni, iako su i oni prvostepenom presudom bili osuđeni na 11, odnosno 10 godina zatvora. I ove godine je za nevine žrtve jednog od najvećih i najmonstruoznijih zločina koji su počinjeni na području kotorvaroške opštine služen parastos kod spomen-obilježja u selu Serdari i na mjesnom groblju Kukavice.
