Romi nikad tiši na Đurđevdan

  • 06.05.2021. 19:29

Heeeej evo zore, evo zore Bogu da se pomolim, evo zore, evo zore heeeej, Đurđevdan je, a ja nisam s onom koju volim.

U zdravlju, veselju, kad budeš bacila vjenčić onda da zamisliš želju.

Pjesmom i bacanjem vrbovih vjenčića u vodu Romi u Bijeljini proslavili su Đurđevdan. Tek nekolicina najmlađih i onih starijih okupila se u prostorijama udruženja.

"Običaj je takav da ujutru rano se ustane, ko ima djecu, u kadu se naspe voda, crveno jaje krupno mora biti, baca se vrbica i stavi se malo cvijeća. djeca se okupaju sa tom vrbicom i sa tim jajetom. Crveno jaje znači da djeca budu crvena, krupna kao što je i to jaje", rekla je Sabira Hašimović, predsjednik Udruženja žena Romkinja.

Nekada se, masovno, slavilo po ulicama i naseljima. Danas je potpuno drugačija slika.

Na banjalučkom Veselom brijegu samo su ptice vesele, samo se čuje njihov cvrkut. Od romskog veselja nema ni traga ni glasa. Za sve je kriva pandemija korona virusa. Mnogobrojne romske porodice nisu uspjele ni doći u Banja Luku.

Među rijetkima koji su stigli su Mujkići iz Italije i Dedići iz Švedske. Prije pola godine korona im je odnijela oca i dugogodišnjeg predsjednika udruženja Mesuda Mujkića. Bez njega i zbog korone, Đurđevdan, kažu, nema čar koju je nekada imao.

"A joooj puno, to je bilo veselje veliko, pred svakom kućom je bilo veselje veliko, jagnje, muzika, slavlje, vašar! Sada to nema", ističe Kemo Dedić iz Švedske.

"Prije tri, četiri godine Đurđevdan je bio Đurđevdan", kaže Ramo Mukić.

U dvorištu, oko jagnjeta na ražnju okupili su se Ferhatovići. Jedini gost i društvo im je njihova prijateljica Hadžera koju svi od milja zovu tetka. Oči joj se napune suzama i glas zadrhti na pomen nekadašnjih proslava.

"Najtužniji, najtužniji, pretužan! Nema ljudi, mnogi su umrli od korone, znate zbog korone prvo. A najprvo, što su otišli po svijetu. Moj sin jedinac je otišao", dodaje Hadžera Hasanagić.

"Običaj je običaj, to je takav. Mi uvijek slavimo, odrasli smo ovdje, držimo tu slavu i to, šta ćeš", poručuje Samir Ferhatović.

Vedar duh i optimizam ne napuštaju Rome ni u najtežim vremenima. To sa sobom nose kuda god da krenu. Nadaju se da će dogodine Đurđevdan slaviti, kao nekada.