Pravoslavna crkva i njeni vjernici danas obeležavaju Prvo i drugo obretenje glave Svetog Jovana Krstitelja. Prema starim zapisima, Jovan Krstitelj bio je posječen po želji i nagovoru zlobne Irodijade, žene cara Iroda, koji je u to vrijeme vladao.
Kada mu je glava odsječena, Irodijada je naredila da mu se glava ne sahranjuje zajedno sa tijelom, jer se plašila da strašni prorok nekako ne vaskrsne. Zato je uzela njegovu glavu i zakopala je na nekom skrivenom i beščesnom mjestu, duboko u zemlju. Njena dvorkinja, blagočestiva Jovana, žena Irodovog dvorjanina Huze, nije mogla da živi u znanju da glava Božjeg čoveka ostane na beščesnom mestu, pa ju je iskopala tajno, odnela u Jerusalim i sahranila na Jeleonskoj Gori.
Ne znajući ništa o svemu tome, car Irod je, kada je čuo za Isusa Hrista i velika čuda koja je činio, uplaši se i reče: To je Jovan koga sam ja posjekao, on ustade iz mrtvih.
Poslije izvjesnog vremena, neki vlastelin povjerovavši u Hrista, ostavi položaj i sujetu i zamonaši se, i kao monah, sa imenom Inokentije, nastanio se na Jeleonskoj Gori, baš na onom mestu gde je glava Krstitelja bila zakopana.
Počeo je da zida sebi ćeliju, kopao duboko i našao zemljani sud i u njemu glavu, za koju mu se javilo da je Krstiteljeva. On je cjelivao i zakopao na tom istom mjestu.
Po Božjem promislu, ta čudotvorna glava kasnije je išla od ruke do ruke, ponirala u mrak zaborava i opet objavljivana, dok najzad nije u vreme blagočestive carice Teodore, majke Mihailove i žene Teofilove, i u vrijeme patrijarha Ignjatija, preneta u Carigrad.
Mnoga čudesna isceljenja dogodila su se od glave Jovana Krstitelja, a važno je i interesantno da dok je bio živ, "Jovan ne učini nijedno znamenje, a njegovim moštima dade se blagodatna čudotvorna moć".
Običaji nalažu da se svaki Krstovdan u godini posti zarad dobrog zdravlja porodice. Krstovdan je dan kada se čitav svet moli i poziva na pokajanje, kako bi se očistili od grijehova i bili dostojni Isusa Hrista.
Danas ne smijete da radite nikakve teže poslove. Naročito je rasprostranjeno vjerovanje da se na ovaj praznik ne diraju noževi, niti drugi oštri predmeti kako se ne bi povređivale rane nevino stradalog svetitelja.
Akatist časnom krstu počinje jednom moćnom rečenicom: Raduj se.
- Raduj se, Krste, jer na Tebi Hristos, Bog naš, svojevoljno raširi ruke Svoje i izvrši naše spasenje!
Ova molitva ima za cilj da podsjeti svakog vjernika kako nas beznačajni problemi vuku na dno, a na svetu ima toliko stvari za radovanje.
