Bogojavljenje se obilježava 19. januara i to je nepokretni praznik, ne mijenja se iz godine u godinu. Prema hrišćanskoj tradiciji, Hristos je, kada je napunio 30 godina, došao na rijeku Jordan kako bi ga krstio Sveti Jovan.

Osjećajući da je pred njim Mesija, Sveti Jovan dočeka Isusa riječima: “Ti treba mene da krstiš, a ti dolaziš meni da ja tebe krstim”. Isus mu na to odgovori: "Ostavi sad to, jer nam treba ispuniti svaku pravdu".

Poslije tih riječi Sin Božji uđe u Jordan. Tada se nad njim otvori nebo i Duh Sveti siđe na Isusa u vidu goluba. Istovremeno se sa neba čuo glas Boga Oca koji je rekao: “Ovo je Sin moj ljubljeni. On je po mojoj volji”.

Iako se, pri Isusovom krštenju, Bog javio u tri ličnosti – Bog Otac je govorio sa neba, Bog Sin se krstio u Jordanu, a Bog Duh Sveti je, u vidu goluba, sišao sa neba nad Hristovu glavu.

Taj trenutak predstavlja objavljivanje Bogočovjeka i uvođenje Hrista u mesijansku misiju. Događaj objavljivanja Bogočovjeka, navodi se u svetim knjigama, slavi se kao Bogojavljanje.

Takođe, Crkva je ustanovila Svetu tajnu krštenja za svako ljudsko biće. Krštenjem se postaje član Hristove crkve i duša se čisti od svakog grijeha. Na Krstovdan (uoči Bogojavljenja), kao i na sam praznik, poslije liturgije, vrši se veliko osvećenje vode u hramu ili u porti hrama.

Ta voda se uzima i nosi kući. Čuva se kao čudotvorna sveta dragocjenost. Nikada se ne kvari. Njom se kropi kuća radi osvećenja i zaštite od demona i ostalih nečistih sila. Pije se tokom cijele godine radi isceljenja i zaštite od svih bolesti, očišćenja od zlih strasti i radi oproštaja grijehova, očišćenja duše i tijela.

Bogojavljensku vodicu nekada su pile trudnice da bi se “otvorile kao nebo na Bogojavljenje” pa da se lako porode. Ta se voda sipa i u bunar da se pročisti ako u njega padne kakva životinja. U stara vremena osvećena vodica davala se bolesnicima koji nisu mogli da odu u crkvu na pričest.

Vjernici se, na Bogojavljenje, pozdravljaju riječima "Hristos se javi" a otpozdravljaju sa "Vaistinu se javi".

Vjeruje se da se, u gluvo doba, uoči Bogojavljenja, na tren otvara nebo, da se krste (ukrštaju) vjetrovi što duvaju zimi s onima što duvaju ljeti i da sva voda postaje svijeta. Ko se tada zatekne na otvorenom i to vidi može od Boga da zatraži ispunjenje jedne želje.

Od prije desetak godina kod Srba je obnovljen stari običaj da se u rijeku baci krst, a mladići se takmiče da do njega stignu i prvi ga uhvate. Kao i kod drugih praznika, i za Bogojavljenje postoje razni običaji.

Postojalo je vjerovanje da će mlade devojke na bogojavljensku noć (18. na 19. Januar) na nebu ugledati lik onoga za koga će se udati.

Vjerovanje kaže da će neudate djevojke koje na noć pred Bogojavljenje pod jastuk pred spavanje stave ogledalce, sanjati muškarca za koga će se udati.

Postoji još jedan djevojački običaj koji nalaže da na današnji praznik djevojke od tijesta naprave četiri loptice. U tri treba da stave po papirić sa imenom svoje simpatije, a jedan ostavljaju prazan. Te loptice se potom stavljaju u ključalu vodu, i ona koja prva izbije na površinu je prava ljubav djevojke. Ukoliko na površinu ispliva prazna loptica, znači da djevojka još uvijek nije upoznala onog koji joj je suđen.