Entitetska granica prepolovila je Jezera kod Teslića. I baš na taj srpski pedalj zemlje, Miodrag Kusić, odmah poslije rata, vratio se na svoje ognjište. On i njegova supruga, su i nakon nekoliko decenija jedini srpski povratnici. Tih prvih poslijeratnih godina, ovdje se, priča, na spavanje išlo sa puškom pored uzglavlja. Danas, slobodni, ali i sami. 

"Ja poručujem svima da bi se trebalo vratiti, da se obnavlja svoje, da rade ljudi da opremaju kuće, zaboga mila. Narode uozbiljite se, dobro oči otvorite, da treba to se raditi, i struja ima, došla je", dodaje Miodrag.

U Jezerima je prije rata bilo više od 120 srpskih ognjišta. Porodice su protjerane, a kuće uništene. 

Nekoliko kadrova porušenih kuća. 

Oni, od čijih su ognjišta, ostala samo zgarišta, svoje kuće ponovo su gradili i to u izbjegličkom naselju Vukovača 1 u Đulićima. Tu su skoro svi Jezerani. 

"Ja sam jedan od tih što je živio u Jezerima, protjeran 1994 godine kada su pala Jezera. I sada trenutno živim na Đuliću gdje još nije riješeno imovinsko pravni odnosi, još je na opštini", kaže Dragoje Kusić. 

Možda su se Jezerani rasuli, ali u rodnoj grudi, sve njih, baš na ovom mjestu, okuplja srpska svetinja. Pri kraju su radovi na izgradnji crkve Svetog apostola i jevanđeliste Marka.

"Blagoslovom preosvećenog vladike ova crkva će dobiti ako Bog da status to jeste dostojanstvo manastira. Ovdje će se po završetku crkve izgraditi se još i konaci, crkvena prodavnica, prateći objekti i ovdje će doći monaštvo jer je to i želja samih vjernika a i blagoslov našeg vladike Fotija", kaže Mladen Jurošević, protonamjesnik.

Za gotovo samo godinu dana crkva se izdigla u federalnom dijelu Jezera. Njene temelje, narod je salio prije 30 godina.

Svi se ovdje nadaju, sa završetkom radova na izgradnji crkve, počeće i masovnija obnova porušenih srpskih kuća u ovom kraju. Neki su obnovu već i počeli.