Kao što je poznato, u 20 sati počinje i koncert slavnog britanskog muzičara Bryana Ferryja.

Naša ekipa je danas boravila na toj planini, i, evo naših utisaka.

Sarajlija Fuad Zukić bio je jedan od prvih sagovornika. Fuad voli sve planine i često ih obilazi. A njegov sin Daris?

- Koliko godina skijaš, upitali smo malog dječaka, a on je odmah odgovorio:

- Pet godina.

- A koliko ti imaš godina, naša znatiželja je bez kraja, a dječak opet brzo uzvraća:

- Četiri.

Nasmijali smo se.

Podne je, sunce sja čas toliko jako da se ne može gledati, čas se skrije iza oblaka. Ovdje na Jahorini kolone ljudi, skijaša, ali i onih koji samo uživaju. Do nas dopiru razni jezici i naglasci iz regije i svijeta. Ah, nema sumnje da su ono Slovenci, sjede i nazdravljaju. Čemu? Životu!

Prije nekoliko dana otvorena je gondola Javor-Partizan, kapaciteta 2.700 skijaša po satu, dužine 1.100 metara. Uz gondolu svjetlucaju i tri nove staze.

Dok razmišljamo o toj gondoli sa 36 desetosjednih kabina i dok posmatramo kako u savršenom redu desetine skijaša sjedaju u kabine i voze se prema vrhu, dok se, opet, drugi u savršenom redu voze na žici, pored nas zastaju dvije prelijepe vesele djevojke.

Andrea je iz Beograda, Neda iz Novog Sada. Obje su prvi put na Jahorini i u grupi su od 1.200 ljubitelja zimskih radosti iz Beograda.

Gdje im je oprema?

- Mi smo početnice, za sada samo uživamo, ne prestaju se smijati djevojke.

Andrea kaže da je prošle godine bila na Kopaoniku i da je i tamo uživala, a, eto, sada se odlučila za Jahorinu. Početak je ski-sezone, bit će i koncert Brayana Ferryja, svemu tome se raduje.

Žao im je što neće moći obići Sarajevo, ali tu su samo za vikend.

Razumijemo ih. Dok smo napuštali grad, izlazili smo iz teške mračne magluštine, gotovo sjeći se mogla. Samo što se popesmo na jedan od visova, granu sunce, a nebo učas postade modro.

Kako se onda čuditi što direktor Olimpijskog centra Dejan Ljevanić, (koji je za vrijeme našeg boravka na Jahorini imao silne sastanke oko posljednjih priprema za koncert svjetske zvijezde), tvrdi novinarima da su karte za koncert prodate već prije nekoliko dana, i da su svi kapaciteti Jahorine rasprodati već drugi vikend zaredom. Na planini je 2.000 onih koji će tu i spavati, a tu su i oni koji dolaze na obdan.

Dragan Nikolić i njegov prijatelj Milenko Lazarević su iz Lazarevca. Nismo ih trebali tražiti, spustiše se na skijama u našoj blizini, snijeg se rasprši. Očito su vrlo zadovoljni.

- Fantastično je, kaže Dragan.

Da, zadovoljni su svim što im je ovdje na raspolaganju.

- Cijene, smještaj, zabava, sve nam odgovara, jedino da je još više snijega, ali to nije do organizatora, govori Milenko. Dragan bi, opet, volio da ima još staza.

Lana iz Banje Luke na Jahorini je ovaj put prije svega zbog slavnog britanskog muzičara Bryana Ferryja, koji otvara ski-sezonu. Kaže nam da je iz njenog grada pristiglo pet autobusa.

Danka je iz Sarajeva i, kao i drugi, nema vremena za dužu priču.

- Pa, pogledajte ovu ljepotu, dovoljno je biti samo na zraku i gledati u zelenilo. Šta ima bolje, kaže Danka.

Isto misli i Banjalučanin Željko, kojem je ovo, kaže nam, ko zna koji dolazak na Jahorinu,

- I opet ću doći, obećava, a zajedno sa njim, iz Banjalučkog skijaškog kluba tu je još sedamdesetak njegovih sugrađana.

- Volio bih da ima više staza, kaže Željko, a mi se primičemo kućicama u kojima se kupuju karte.

Jedan skijaš, Rade se zove, iz Sarajeva je, kaže nam da dnevna košta 50 KM.

 Meni nije puno, ali mislim da su ih mogli ipak malo spustiti, na Bjelašnici je 35 KM, govori ovaj mladić, objašnjavajući da on skija od prvih koraka i da ga ljuti što vlast u BiH ne shvata kakvo su bogatstvo naše planine.

- Nije dovoljno sada reći da će se jedna staza zvati po Novaku Đokoviću, ta staza treba da bude onakva kako zaslužuje taj veliki sportista, kaže Rade, koji često ide i na Bjelašnicu i jako ga pogađa što su tu planinu upropastili “nekakvim čudnim objektima”.

- Imate osjećaj kao da ste došli u urbano naselje, u kojem je svako gradio kako mu odgovara, govori Rade, a njegov imenjak, Beograđanin, Rade Potočan bio je u koloni onih koji su čekali na ulazak u kabinu. Potočan je na Jahorinu prvi put došao 1977. godine.

- Da napravim paralelu nekad i sad? Nemoguće! Drastična je razlika, nabolje, naravno, kaže ovaj Beograđanin.

Razgovor s njim zaglušivali su u trenucima cika djece, smijeh, nečija pjesma, riječi na raznim jezicima, više puta i pljesak i bravo! Nagrada za nečiju bravuru na snijegu.

Pa, zaista, kako je ono pozvalo još davno Bijelo dugme: “Hajdemo na planine, jer tamo, tamo nema zime”.

(Oslobođenje)