Iza dječaka Mehmeda Šabića iz Gračanice, koji je u BiH poznat pod nadimkom Meho Beton zbog odijela koje je nosio, ali i zbog ogromne snage, već je dvije i po godine borbe u kojima je prošao 17 operacija dužih od pet sati, što ga uistinu čini jednim od najvećih heroja u BiH.
Nedim Šabić, otac ovog velikog heroja, rekao je da Meho trenutno ide u školu, te da je odijelo koje je nosio omekšalo ožiljke i poslužilo svrsi.
"On je dosta porastao pošto mu je već 15. godina, ulazi u pubertet i nagli rast. Već su prošle dvije i po godine borbe, iza nas je 17 operacija, 98 dubokih narkoza, pa smo iscrpljeni fizički, psihički i finansijski, jer imamo i drugo dijete koje je na fakultetu. Ja radim, a supruga je uz Mehmeda, koji ima svakodnevne masaže i ostalo. Trudimo se da držimo život u normali i da ne razmišljamo puno o budućnosti, koncentrisani smo na zadnju operaciju pa ćemo vidjeti šta i kako dalje", kaže Nedim za "Nezavisne".
On kaže da su u posljednjih nekoliko mjeseci uplatili 54.000 KM za tri operacije dogovorene u Minhenu, te da je Meho prije 10 dana došao s druge operacije na odmor, a u februaru ga čeka i treća operacija rekonstrukcije šake i sanacije uha, kao i otpuštanje ožiljaka vrata.
"U februaru idemo u Minhen kod našeg Sarajlije, svjetski poznatog doktora Milomira Ninkovića, gdje se Mehmed liječi zadnju godinu dana, tako da nam novčanih sredstava sada ne treba dok se ne završi dogovoreno. Plaćene su zasad ove tri operacije, od čega su dvije obavljene, a ostala je još jedna", kaže Nedim.
Kada je u pitanju dječakovo trenutno zdravstveno stanje, Nedim kaže da je ono dobro, što ne može reći i za motoriku.
"Lijeva šaka još nije u funkciji, a okretanje laktova je ograničeno. To u budućnosti zahtijeva operacije, odnosno otpuštanje tih ožiljaka koji ne daju tijelu da ima normalan razvoj i funkcije", pojasnio je Mehmedov otac.
Ovaj petnaestogodišnji heroj iz naselja Čiriš u Gračanici prije dvije godine je u radionici na malu drvenu dasku želio ugravirati ime svoje simpatije, ali je pogriješio slovo pa je benzinom polio pločicu kako bi ispravio grešku.
Međutim, neposredno poslije toga je došlo do eksplozije u radionici.
On je teško povrijeđen i hospitalizovan je u Univerzitetsko-kliničkom centru Tuzla, gdje mu je spasen život, a poslije toga je prebačen na dalje liječenje.
On je tada zadobio opekotine i imao je u narednom periodu više transplantacija kože, te više desetina anestezija.
Ovaj istinski heroj dalje nastavlja svoje liječenje i velikim koracima ide kroz život. Iako su mu davali male šanse da preživi, on se oporavlja sopstvenom snagom i upornošću, te uz veliku podršku svojih roditelja, koji su jaki kao Meho, jači i od betona.
