Oko podne je počelo granatiranje, a onda i pokušaj pješadijskog proboja iz pet pravaca. Tako se Petrovdana 1992. sjećaju učesnici bitke za odbranu Doboja. Danima je, pričaju, trajalo granatiranje civila pa je spasavanje njihovih života bilo na prvom mjesu. Slike su i danas svježe.
"Sjećam se svih svojih drugara koje sam iznio, ranjene mrtve, a onda na kraju među njima sam bio i ja teško ranjen. Bila je to teška borba, negdje ovdje iza naših leđa nekih 200 -300 metara gdje su bila borba prsa u prsa", izjavio je Zoran Dević, učesnik bitke.
"Najteži je bio prelazni momenat onaj kada je ostalo u rovovoima vrlo malo boraca, nema ko da izvuče ranjenike nema ko da prihvati borbu, a u talasima nadiru, i dok nije stigla prva pomoć", ističe Dimšo Živanović, komandant Dobojske brigade .
Da se tog dana nije odbranio Doboj, grad bi preživio velike gubitke. Istorija bi bila drugačija. Zato se ne smiju zaboraviti oni koji su tada bili na prvoj liniji.
"Dali doprinos da grad Dooboj ostane u RS da se odbrani, meni je drago opet kažem da ovde vidimo jednu slogu jedno jedinstvo da su sva udruženja na jednom mjestu i sama ta činjenica pokazuje da je taj datum najznačajniji za grad Doboj", izjavio je Boris Jerinić, gradonačelnik Doboja.
Kako danas, tako i prije 28 godina. Vladalo je jedinstvo, koje je bilo presudno.
"Sreća taj dan je prisebnost, hrabrošću ljudi koji su bili ovdje i stigli u pomoć to je spriječenol učvršćena linija, nažalost bilo je gubitaka na našoj strani , 34 pripadnika voojske i policije i 76 ranjeno", rekao je Petar Tubić, Boračka organizacija Doboj.
Borbe su trajale dva dana, akcije čišćenja skoro mjesec. Protivnik je bio brojniji, ali pribranost i to što se samo tri dana pred napad vježbao mogući scenario, bili su presudni u odbrani Doboja.
