U Univerzitetskom kliničkom centru Republike Srpske danas je služen parastos za pet boraca ove zdravstvene ustanove poginulih u odbrambeno-otadžbinskom ratu, a nakon istog među pitanjima direktoru UKC-a Vladi Đajiću, bilo je i da prokomentariše atake pojedinih novinara i blogera upućenih na njegovu adresu.
"Nema tabu tema. Danas je parastos, danas su na redu poginuli borci, njihove porodice. Ja sam doktor 30 godina i bio sam sa njima u ratu i spašavao mnoge. I svaki dan je kroz moje ordinacije prolazilo 50 do 100 ljudi. Bilo je tu i profesora, i učenika, poljoprivrednika, kriminalaca, policijaca, tužilaca i nikad niko nije obraćao pažnju na to. Oni su kod mene u ordinaciji svi isti - i biće. To nikome nije smetalo, dok nisam postao predsjednik Gradskog odbora SNSD-a, stranke koja je državotvorna, koja treba, i jedina može da spasi Republiku Srpsku, na čelu sa predsjednikom Miloradom Dodikom", poručio je Vlado Đajić te dodao:
"Zato i jesam tu, iz patriotskih razloga. Politika mi ne treba, niti sam ja neki političar. Tu sam da bih nastavio priču ovih palih boraca, za koju smo se i borili. Odjednom, svi koji mrze Republiku Srpsku, koji su finansirani od neprijatelja Republike Srpske, svi su sada 'navalili' na mene, da je to strašno", kazao je on.
Đajić je naveo da ovo nije udar samo na njega, nego i na njegovu porodicu, koja je svakodnevno izložena medijskoj torturi kvazi novinara, koji za sitni novac plasiraju neistine i notorne laži.
"Ja trpim i šutim, moja porodica trpi. Molim vas - novinare, razne blogere, portale, da se uozbiljite, opametite i da budete korektni", kazao je direktor UKC-a i poručio:
"Nije jednostavno da mene proziva tamo neki, neću da ga imenujem, i naziva me "doktor crta". Ja sam za nekoga 'doktor crta', da ja šmrčem, a onda dođe moj sin iz Gimnazije i kaže "tata, kažu mi drugovi iz razreda da si ti narkoman. Koliko je para uzeo taj novinar, ili šta je već, da takvo nešto piše? Ja ovdje mogu da se zakunem, evo i djecom, da nisam nikad ni vidio kokain, niti bijeli prah koji tamo piše da teče mojim venama", ističe Đajić.
Zarad šake kovanica, oni zadiru ne samo u porodice, nego i okolinu onog koga napadaju, čime u velikoj mjeri prelaze granicu ljudskog dostojanstva.
"Spominju tamo razne djevojčice, djevojke, djecu mojih prijatelja i prave od mene nekog razvratnika i narkomana.. i sada kad je sve to prošlo, zbog partije, sada me povezuju s nekim kriminalcima i ne znam ni ja čim. Nikakvi kriminalci me ne čuvaju, nemam obezbjeđenja, nikakvi spomenuti kriminalci ne rade u kliničkom centru. Mi ovdje svaki mjesec prijavljujemo Poreskoj upravi ko je kod nas na platnom spisku, ko dobija platu, ko se ovdje bavi obezbjeđenjem kliničkog centra, a ne mene lično. Niti imam potrebe, niti sam koga u životu oštetio ni povrijedio", kazao je Đajić.
Čovjek, koji se zajedno sa svim medicinskim radnicima više od godinu i po dana bori sa nevidljivim neprijateljem, te danoćno zajedno sa njima stoji na prvoj liniji odbrane od pošasti koja je zadesila cijeli svijet, poručuje da čistog obraza ide među narod, te da nema čega da se plaši.
"Ulazim u sve i jedan objekat, kafanu, šator, butik, čiste duše, jer nemam koga da se plašim. Ovo je stvarno prevršilo mjeru, nisam ovo mislio spominjati, ali kada već pitate, i to na današnji dan kada smo održali pomen borcima Republike Srpske - znači, isključivi napadi su i ne prežu ni od čega, na mene, zato što sam trenutno na čelu banjalučkog SNSD-a, koji ne da Republiku Srpsku, koji se bori za Republiku Srpsku i što sam dio ekipe oko Milorada Dodika, koji je, vidjeli ste neki dan, pokazao da mi ne možemo servirati nekome Republiku Srpsku za koju su dati mnogi životi", zaključio je Đajić.
