Bogdan Dušanić je prije šest godina jedno jutro ustao bez sluha, i sa ogromnim brujanjem u ušima. Strahovao je da će tako ostati, ali- nadu nije gubio. Ipak, zahvaljujući humanizmu mnogih znanih i neznanih, sakupljen je novac za ugradnju Kohlearnog implantata, jedine nade koja mu je preostala. Bogdan odskora, normalno čuje. Radosti, kaže, nema kraja.

- Sve čujem, sjedim vani kad kiša pada, slušam kako pada. Ptice sve čujem, sve živo, zvukove neke koje sam zaboravio ponovo su došli. Ne osjećam strano tijelo, da to nije dio mene - priča Bogdan Dušanić.

Uslijedilo je dvočasovno podešavanje čujnosti sluha, nakon čega ga je inženjer, zbog provjere, pozvao telefonom. Niko u sali nije mogao da povjeruje, da Bogdan čuje prirodan zvuk, iako ga tehnika kod većine pacijenata, često do mozga modifikuje u zvuk robota.

- Čujem Vas normalno kao čovjeka, ljudski glas, i on je iznenađen, jer prvi put je, rijetko da čovjek kad se upali procesor prvi put, da odmah sve razumije telefoniram. TV slušam, sve normalno - dodaje Bogdanić.

Neopisiva radost i veselje zbog toga u kući. Brige i njegove šestogodišnje mučenje u komunikaciji, odjednom su nestale.

- Јoš se ne mogu navići da mu ne prevodim, da mu ne pišem na papir kad neko dođe. Uvijek me pita, šta je ovaj rekao, šta je onaj rekao, uvijek sam ja bila prevodilac, godinama to traje - rekla je supruga Slađana Dušanić.

Čovjek, kaže, ne smije nadu gubiti! Želju za normalnim životom, nadahnjuju svi, a najviše porodica, i to daje dodatnu energiju da se da se istraje.

- Energija, volja, i sve se može uz pomoć drahih ljudi, dobrih ljudi, sve se može riješiti, nikad ne treba gubiti volju i nadu, to je glavno - zaključio je Bogdan Dušanić.

Ostalo mu je da još dva- tri podešavanja aparata, a onda će uslijediti i planovi za dalji život. Ovaj istrajni borac, već se pomalo hobijem, bavi pčelarstvom. Možda će mu to, kaže, biti odskočna daska za izvor prihoda.