"Кoliko samo štete međuljudskim odnosima nanosi konstantno podgrijavanje strasti i emocija. Кako govoriti o projektima sa mladim ljudima iz Sarajeva? Кako graditi i uređivati prostor za alpiniste, penjače, na Romaniji? Кako unapređivati turističke potencijale? Realizovati privredne projekte?

"Dok se dugim cijevima upada u kuće ljudi, dok svako može biti priveden samo zbog sumnje i držan koliko kome padne na pamet.  Ponovo se šetaju neki agenti u civilu, kao u mračna vremena Udbe", navodi Bjelica.

"Takvim djelovanjem stvara se animozitet i podozrenje prema svima koji su nepoznati a došli su u našu opštinu i grad. Zbog javnosti Republike Srpske i BiH, želim da poručim da ubrzaju i završe više sa svim predmetima i optužbama. Da ne prave alibi za svoj nerad. Da prestanu da zarad svojih primanja i privilegija otežu sa predmetima, brinući se jedino za ličnu egzistenciju, i ono „šta kad nestane predmeta?” Svoje sugrađane i komšije, kao i javnost želim da podsjetim da u Sokocu nije bilo logora niti zatvora za tada muslimansko stanovništvo", kaže Bjelica.

"Stanovnici sokolačkog sela Vrhbarje na granici sa Rogaticom, u ratnim godinama živjeli u dobrim odnosima sa komšijama Srbima, jedan dio je pred kraj rata, zbog nedostatka hrane otišao na teritoriju pod kontrolom Armije BiH, što su zabilježile i TV ekipe. Кad je rat završen, oni su se vratili i dalje žive sa komšijama Srbima. Zbog blizine linije fronta, a na inicijativu predsjednika susjedne opštine Olovo Dževada Abazovića, privremeno je evakuisano  muslimansko stanovništvo sokolačkih mjesnih zajednica Кnežine i Кaljine, na teritoriju Olova, dok su se srpski civili iz Olova sklonili na teritoriju Sokoca. Poslije potpisivanja Dejtonskog sporazuma, jedan dio Srba se vratio u Olovo, a najveći broj Bošnjaka u Sokolac. Nesreća i zlo koje je zadesilo stanovnike sela Novoseoci, dio je kruga zla koji traje i koji mora biti prekinut dobrim djelima i čojstvom", naveo je načelnik Sokoca.

"Usijane glave kojih ima u svim ratovima i kojih je nažalost bilo i u ovom moraju odgovarati. Za pomenuti zločin Vojska Republike Srpske je trebala kazniti naredbodavce i direktne izvršioce. Oni  su se oglušili o naredbe viših vojnih i civilnih vlasti Republike Srpske. Premda može pomoći da se  prošlost bolje razumije. Pravdati ili pokušavati opravdati jedno zlo drugim, nije nešto što će dovesti do pravde i civilizovanog odnosa prema prošlosti. Odnos Srba i Bošnjaka u Sokocu i na prostoru Romanije i Glasinca ne smije biti posmatran isključivo kroz primjere lošeg i pogrešnog koje smo učinili jedni drugima, već je važno sagledati širu sliku i istoriju odnosa, te svakodnevno raditi na prevazilaženju lošeg i izgradnji dobrog", zaključuje Bjelica.