Grupa Avganistanica je prije tri dana ilegalno ušla u BiH, preplivavši Drinu u blizini Zvornika, a potom su se mokri i iscrpljeni od višednevnog pješačenja stacionirali na platou ispred Autobuske i Željezničke stanice u Tuzli.
"Naš krajnji cilj je Belgija, Holandija, Italija...", nabraja evropske zemlje Milad, koji je govorio u ime Afganistanaca s kojima smo razgovarali.
Prevalili su dalek put. Od Afganistana, preko Turske, Makedonije, Srbije...
"U BiH je najteže. Evo ovdje u Tuzli spavamo na betonu, nemamo nikakve normalne uslove. Obični ljudi nam pomažu, ali nam je ovdje potreban kamp. Mi ne želimo ostati u Tuzli, samo želimo da 2-3 dana, koliko boravimo tu, imamo minimalne uslove za preživljavanje", kaže Milad.
Uprkos brojnim apelima, samo službenici Policijske uprave MUP-a TK na profesionalan način izvršavaju svoje obaveze dok druge gradske, kantonalne i države službe migracijska kriza u Tuzli gotovo da i ne zanima.
Migrantima najduže pomaže nepokolebljiva grupa volontera, kojima se pridružuju i članovi iz drugih sredina u TK. Migrante opserviraju i aktivisti Crvenog krsta/križa, a Narodna kuhinja „Imaret“ osigurava obroke.
"U ovih 16-17 mjeseci migrantske krize od lokalnih ili kantonalnih institucija na naše pozive je samo konkretnim djelima odgovorio načelnik opštine Čelić. On je platio jednom ugostiteljskom objektu novac za korištenje tuševa", kaže Senad Pirić Čupo, koji se od prvih dana volonterski uhvatio ukoštac sa svakodnevnim problemima migranata.
Nabavka hrane, odjeće, obuće i drugih potrepština trenutno nije glavni problem. Smještaj ljudi pred nadolazeću zimu mora biti vrh prioriteta jer u Tuzlu svakodnevno pristiže između 100 i 200 nevoljnika. Njima je potreban bilo kakav krov nad glavom kako bi se osvježili i okrijepili pred nastavak svog mukotrpnog puta za Evropsku uniju.
