Mnogi migranti ni za živu glavu ne žele u kampove. Bihać su opet preplavili. Radije budu u napuštenim objektima u centru grada kako bi bili što bliže granici. Tamo ih je stotinak. Da se vrate u kamp ni ne pomišljaju. Svakodnevno pokušavaju preći granicu. Ne smeta im ni to što nemaju nikakve uslove za život, pa čak ni hranu. Snalaze se kako umiju na putu do željenog cilja – zemalja Evropske unije.
“Bio sam i u Sarajevu u kampu. Mi idemo iz kampova i dolazimo ovdje, jer želimo ići u gejm. Ovdje i nije toliko dobro, nema skoro ništa, ali ipak mi živimo ovdje”, kaže Nebi iz Avganistana.
Ima i onih koji su ostali u privremenom šatorskom naselju “Lipa”. Za njih će, uprkos bunjenju lokalnog stanovništva, tamo nići pravi kamp. U toku je izgradnja. U BiH ga grade oni u čije zemlje migranti žele da odu. Datum kraja radova još nemaju.
“Još nemamo tačan datum otvaranja, jer radove pratimo u pokretu. Radi se prema rasporedu kada su u pitanju građevinski radovi, a nadam se da ćemo narednih dana imati i datum otvaranja. Ključno je to da smo spremni za zimu”, kaže Laura Lungaroti, šef misije IOM u BiH.
Tamo bi trebalo da budu smješteni svi migranti, a pravi se i dio namijenjen za porodice sa djecom. Nadležni, čini se, nemaju drugih rješenja. Migranti su ostali zarobljeni ovdje, pa im grade krov nad glavom sa pristojnim uslovima za život.
“Još traju radovi sa izgradnjom objekta i puštanjem u punom kapacitetu sigurno da će stanje biti puno bolje”, kaže Nermin Kljajić, ministar unutrašnjih poslova USK-a.
Brojke migranata variraju iz dana u dan, tačan broj niko ne zna. Postoje tek procjene da ih je u BiH nekoliko hiljada. I dalje ih je najviše u Unsko-sanskom kantonu.
.webp)
