Studentice psihologije

Studentice u Banjaluci pokrenule program psiholoških radionica sa starijima

10:17, 15.03.2019.
Thumbnail
S obzirom na svakodnevne obveze, probleme, usmjeravanje pažnje na one najmlađe, često se zaboravlja na one starije. Starački domovi su hvalevrijedne ustanove za sve starije osobe kojima je potrebna pomoć, društvo, zajednica. No, proces prilagodbe na takvu životu promjenu nije jednostavan.

Prilikom zbrinjavanja u staračke domove, starije osobe zbog odvajanja od svoje porodice, djece, prije svega, zbog gubitka slobode pate od depresivnog raspoloženja praćenog agresivnijim reakcijama i u krajnjem slučaju apatijom. Očito je potrebno više rada s takvim osobama kako bi im taj proces bio što bezbolniji i jednostavniji.

To su primijetili i u Banja Luci. Smatraju da je problem u organizaciji staračkih domova, u smislu isključive usmjerenosti na svakodnevne rutinske aktivnosti starih osoba. “Potpuno se zapostavljaju psihosocijalne aktivnosti koje starim licima u velikom značaju mogu poboljšati, a u cjelokupnom ishodu i produžiti život.”, dodali su. Izražen osjećaj za druge i nesebična pomoć rezultirali su projektom “Program psiholoških radionica sa starim licima zbrinutim u staračke domove” koji je postao jedna od uspješnih priča Fondacije Mozaik.

Radionice je, u domu za starija lica “Ivan Pavao II”, vodilo pet studentica master studija psihologije s Filozofskog fakulteta u Banja Luci, zahvaljujući stečenom znanju iz razvojne, kliničke i drugih oblasti psihologije. S obzirom na problem koji je bio povod ovom projektu, studentice su svoju pozornost više usmjerile na stanje korisnika. Tako su, u slučajevima kada bi primijetile promjene psihičkog stanja, izdvajale vrijeme za polustrukturirane intervjue kako bi što bolje upoznale njihove životne situacije, probleme, poteškoće boravka u staračkom domu, kao i njihova zanimanja i stvari koje ih usrećuju. Tim informacijama su pomogle njegovateljima da prilagode i unaprijede svoje usluge.

Thumbnail

Filantropija se pojavljuje kao sastavni dio aktivnosti neprofitnih organizacija, vladinih institucija, preduzeća i javnih ustanova koje izdvajaju materijalna/nematerijalna sredstva za akcije ili pomoć za rješavanje specifičnih problema u društvu.  Iz tog razloga, dom “Ivan Pavao II” je ustupio svoje prostorije za izvođenje radionica, dok se fakultet uključio pružajući stručnu pomoć i praćenje rada studentica. Kako bi se i šira javnost informisala o ovom problemu, ali i rješenju koje projekt donosi, radionice su medijski popratili Šik radio i ATV televizija.

Na prvoj radionici su se upoznale sa sudionicima i predstavile im ono što ih očekuje u idućih nekoliko sedmica. S obzirom na mogućnosti sudionika, druga radionica je bila posvećena vježbama pamćenja s ciljem aktiviranja auditivne i vizualne memorije, kao i taktilnih sposobnosti, a sve s opštim ciljem aktiviranja kratkoročno i dugoročno pamćenja. Nakon toga su radili na grafomotoričkim sposobnostima kroz dekupaž tehniku pravljenja ukrasnih satova i tehniku bojenja okvira. 

Thumbnail

Razgovorom o značajnim životnim događajima učesnika, radili su na poboljšanju emocionalne inteligencije, pravilnom emocionalnom reagiranju, izražavanju i regulaciji emocija. Komunikacijske i socijalne vještine su vježbali i u neformalnim razgovorima tokom kreativnih radionica poput izrade ukrasnih boca, dok su presađujući cvijeće nastojali naučiti starije kako usmjeriti pažnju na samo jednu aktivnost i podsjetiti ih kakvo zadovoljstvo proizlazi i kvalitetno utrošenog vremena.

Posljednja radionica je bila posvećena zabavi i rezimiranju cjelokupnog iskustva. Jedan od sudionika, djed Petar, čak je i zasvirao harmoniku, dok su ga ostali pratili pjesmom. U njemu su probudile ljubav prema muzici kojom će sigurno i dalje razveseljavati stanare doma. Za dvadesetak korisnika doma za starija lica, ovih osam susreta s djevojkama kroz psihološke radionice sigurno je pomoglo u procesu prilagođavanja na nešto drugačije životne uslove i učinilo njihov boravak puno pozitivnijim. S druge strane, Aleksandra Antešević, Tamara Kotaranin, Slađana Lažendić i Jelena Krivokuća su ostvarile cilj filantropskog djelovanja – dobro drugoga ili mnogih, neovisno o vlastitom uspjehu ili koristi.