Banjaluku je islikao skoro iz svih dijelova, a najviše iz vazduha. Gdje god da krene foto aparat i dron idu uz njega. Svaki trenutak i tanimljive lokacije Tomas slika. Na neobičan način iz ptičje perspektive predstavlja grad na Vrbasu. Slika skoro pa tri decenije. Početkom devedeseti zavolio je fotografisanje, a fotoaparat je njegov saputnik i dan danas.

"Fotografišem baš odavno, još kada su bili oni foto aparati na film, to je početkom nekada devedesetih godina. To je sve hobi, imam negdje bar 20-30 neizrađenih filmova što mi je žao, ali nadam se da ću ih izraditi. Što se tiče drona, dron sam kupio prvi ima jedno, pa 2018. godine, ali nije me služio, nisam imao sreću, tako da sam ga negdje mjesec i po dana koristio dok ga nisam pokvario, a popravak je bio poprilično skup i onda početkom nove godine sam se počastio jednim dronom. Njega sam vozao od nove godine do prije mjesec dana i sada sam kupio ovaj novi dron i sada ga koristim mjesec ipo dana.  Što se tiče fotografija Banjaluke, znam da nisam islikao sve, ali s obzirom da radim neki drugi posao, da nemam toliko slobodnog vremena, koliko god imam slobodnog vremena snimim, mislim ne snimam, više fotografišem, a snimanje ide kasnije, jer slab u montiranju, za sada samo fotografišem", kaže Damjanović.

Fotografisanjem bilježi najljepše kadrove krajiške ljepotice. Vrbas, Kastel, Hram Hrista Spasitelja, Borčev stadion samo se neke od lokacija iznad kojih je preletio Tomasov dron i zabilježio očaravajuće fotografije. Omiljene i najljepše fotografije nema, priča ovaj svestrani banjalučanin. 

"Od hiljadu fotografija, svaka zadnja mi je omiljena. Na primjer, sada mi je najomiljenija, odnosno najljepša mi je što sam slikao Zelenkovac gdje sam bio prije dva dana imam i tu video klip kratak možda od minut ipo dva. Ta fotografija mi je za sada najljepša. S obzirom da dolazi sada neka zlatna jesen, mislim da će sada biti još ljepše fotografije, kada dođe zima biće najbolje zimske fotografije, kada dođe opet ljeto, dajak, Vrbas, te će fotografije biti najbolje, tako da omiljene fotografije nemam, sve su mi omiljene", priča on.

Pitali smo ga koju fotografiju je prvu uslikao i koje je fotografije izradio.

"Iskreno nijednu, nijednu fotografiju sa dronom nisam izradio, jesam poklanjao ljudima, koju su vjerovatno izradili, ali nema šta, visoka je rezolucija i fotografije i snimka, svejedno uslikao pravim foto aparatom ili sa dronom, bar po kvalitetu na fotografiji se ne primjeti tako nešto."  "Nemam pojma, ja znam kao klinac, pošto sam ja neki izviđač i ekolog, tako da sam uvijek hodao nekim brdima. Prva fotografija, ako se ne varam, mislim da je to bilo još prije rata, negdje krajem 80-ih godina kada sam dobio foto aparat, da sam išao na Titino brdo iznad Starčevice i da sam odatle uslikao, čak imam tu fotografiju, negdje je u arhivi", kaže Damjanović.

I od te fotografije iznad Starčevice do danas foto aparat Tomasa Damjanovića škljocnuo je bezbroj puta i ovjekovječio mnoge momente, kiše, sunca i snijegove u Banjaluci.