Hapšenje za ratni zločin protiv Srba u Konjicu prije dva dana bila je glavna vijest na svim portalima. Palo je trinaest bivših pripadnika jedinice Akrepi Armije BiH, a sumnjiče se za više od 100 ubistava i etničko čišćenja Srba.

Prema tačkama iz optužnice, sve liči na to da je Tužilaštvo uradilo ozbiljan posao. Tako je bilo i u slučaju Nasera Orića, ali se srpska javnost tek nakon oslobađajuće presude sjetila da pokrene priču o sumnjivim svjedočenjima i zastrašivanjima.

Slično je i sa aktuelnim suđenjem Sakibu Mahmuljinu koje se u javnosti sve rjeđe spominje. Baš kao i suđenje Elfeti Veseli za ubistvo 12-godišnjeg dječaka kod Zvornika u kojem su se nedavno spominjale kontradiktorne izjave svjedoka.

"Tužilac u svakom momentu, kada vidi da je svjedok promijenio iskaz, ima osnom da pokrene krivični postupak zbog davanja lažnog iskaza, jer je to krivično djelo. Mislim da je na takvom jednom disciplinovanju, slobodno mogu da kažem disciplinovanju niko od budućih svjedoka neće pasti na pamet da mijenja iskaz", rekao je Milorad Kojić, direktor Republičkog centra za istraživanje ratnih zločina.

Osim najave da će krivično goniti jednog svjedoka u slučaju “Veseli”, predmet u takvom slučaju još nikad nije oformljen. A ako se taktika uskoro ne bude mijenjala preslikani scenario vjerovatno nas čeka i u “slučaju Konjic” jer se, po nepisanom pravilu, priča o eventualnoj zaštiti svjedoka pojavi tek usput na kraju balade. I baš tada se, po ko zna koji put, jave i dobro poznati pozivi da Srbi napuste pravosudne institucije Bosne i Hercegovine. Tako je bilo i nakon presude Naseru Oriću, uz tvrdnju da će se, kao alternativa, za one koji napuste Sarajevo, u Srpskoj osnovati nova institucija.

"Dosta mi je više da gledam da na nepravdu reagujemo dva dana kroz medije, kroz proklete političke ocjene, a da ništa ne uradimo.Treba otpočeti proces u Republici Srpskoj prekida rada u Bosni i Hercegovini, prekida davanja legitimiteta zemlji, Sarajevu, koje ne drži do prava Srba", izjavio je Milorad Dodik, predsjednik Republike Srpske.

Srpski predstavnici uglavnom su ignorisali poziv, uz pokoju ironičnu reakciju kroz redove otvorenog pisma Branka Perića koji je ismijao Dodikovu inicijativu. I tako je, nakon nekoliko dana pompe, priča još jednom otišla u zaborav. Na njego mjesto došla je ona o istraživanju ratne prošlosti sudija Suda Bosne i Hercegovine. Jedni kažu politizacija, drugi kompenzacija za presudu Naseru Oriću, treći kažu samo slučajnost.

"Šest mjeseci je rađeno na toj informaciji i onog momenta kada je ona bila zaokružena onda je poslana VSTS-u. Međutim, eto, to se slučajno pogodilo da je nekoliko dana nakon presude Oriću pa se spekulisalo da li je to baš zbog presude Oriću", kaže Milorad Kojić, direktor Republičkog centra za istraživanje ratnih zločina.

"Proizvode se događaji koji služe dan-dva, nakon toga budu zaboravljeni, a to su pitanja presude Nasera Orića, pitanje vođenja disciplinskih postupaka protiv tužilaca i sudija koji imaju ratnu prošlost i pitanja druga koja se vežu za rad pravosuđa. Pravosuđe zaslužuje više, zaslužuje da se razmotri njegov stvarni položaj i da se pristupi ozbiljnoj reformi", rekao je Krstan Simić, advokat.

Čekajući tu reformu, baš kao i Godoa, teško je vjerovati da će istraga Visokog sudskog i tužilačkog savjeta uroditi plodom. Ili da će,, kojim slučajem, zaštita svjedoka u slučajevima suđenja za ratne zločine biti ozbiljnija. Sve dok su nam dnevno-politička uplitanja u pavosuđe toliko neozbiljna.