Robert Mugabe, možda je, posljednje ime kojeg će se neki sjetiti kao dobrog prijatelja Josipa Broza Tita. Dok je politička sudbina višedecenijskog lidera Zimbabvea i najdugovječnijeg predsjednika, zasad neizvjesna, ona istorijska pamti ga kao revolucionara koji je sa vlasti skinuo manjinu bijelaca.

U borbi za nezavisnost, Tito mu je bio podrška. Legenda kaže, da je 1979. kada je boravio na Brionima od Maršala tražio da od Velike Britanije, lobira za nezavisnost Zimbabvea. Tito je ispunio svoj dio dogovora, pa su u znak zahvalnosti 1980. najmladju nezavisnu afričku državu gradili jugoslovenski zidari.

Njihovih ruku djelo je i predsjednička rezidencija iz koje je Robert Mugabe pobjegao da čeka odluku tamošnje vojske. Ipak dobre odnose sa ovim dijelom svijeta nije nikad zaboravio.

"Rekao sam vašem ministru spoljnih poslova da treba da obnovimo veze, pošalite delegaciju u Zimbave da govorimo o nastavku ekonomske saradnje popričali bi smo i o pokretu nesvrstanih da vidimo da li može Srbija da radi ono što je radila Jugoslavija", rekao je Mugabe.

Šta se u međuvremenu dogodilo pa je od nacionalnog junaka Mugabe postao, kako ga zapadni mediji nazivaju “čovjek koji je uništio Zimbabve”, rijetko ko želi da komentariše. Samo dva diplomatska predstavništva BiH u Africi, u Libiji i Egiptu, dovoljno govore, da interesovanja za afrički kontinent nema ispod Sahare.

Razlog za to su i međunarodne sankcije, uvedene zbog navodnih kršenja ljudskih prava, koje oni negiraju. Ipak na jednu zemlju Zimabve može da se osloni. Kina je često kritikovana jer, bez obzira na sve i dalje sarađuje sa Mugabeom, a danas Kinezi su ti koji grade nove puteve, bolnice i škole.

I tu Mugabe zna da se dostojno zahvali: od 2015. u Zibabveu je kineski juan legalna valuta, a razlog je prozaičan – iz Pekinga je stigla potvrda da će im oprostiti više od 40 miliona dolara duga.

"Iz onoga što čujemo blizu smo zatvaranja tog poglavlja. Mada se to moglo i naslutiti- privreda Zimbabvea je devastirana. Prema navodima agencije Blumberg oko 95 odsto radne snage Zimbabvea je nezaposleno, oko tri miliona ljudi je napustilo državu", rekao je ekonomski anlalitičar Knoks Čitijo.

A zašto bi Kina ulagala u zemlju koja propada i čija je hiperinflacija možda i veća od one jugoslovenske?

Ako sa strane ostavimo američko – kinesko suparništvo u Tihom okeanu, u medijima se gotovo ne pominje da se ništa manje značajna borba vodi za afričko bogatstvo. Londonski Međunarodni institut za strateška istraživanja objavio je kako već 68 odsto afričkih država kupuje kinesko naoružanje. Možda nije dorasla zapadnoj ili ruskoj, ali Peking svoju pušku daje povoljnije.

Na kraju, sve što u priči o Mugabeu ide protiv njega i međunarodne sankcije Zapada, problemi sa komšijama i siromaštvo u državi, nije ga skinulo sa vlasti - skinula ga je, čini se, najava da će sa 93 godine ući u trku za još jedan mandat. Čini se kao da je, nekome dosadilo da čeka na njegov odlazak.