Sovjetski misterizoni naučnik ne bi dobio takav epitet da se o njemu pričalo u javnosti nakon čuvene i nezapamćene katastrofe u Černobilju. Georgije Lisičenko uradio je mnogo više za svoju državu i ukrajinsku prestonicu u periodu toksične pošasti, a tek sada zapadni mediji govore o tome.

Nuklearni naučnik, Georgije Lisičenko, znao je da je bio izložen ogromnoj radijaciji kad se zapalio reaktor broj četiri u Černobilju. Kad ga je zadesio rak prostate prošle godine, bio je iznenađen da se to nije desilo mnogo ranije s obzirom na okolnosti koje su ga zadesile.

- Godinama se naučnici između sebe šale: "Prekrij svoje testise olovom ako želiš da postanete tata" - priča Lisičenko.

On je u vrijeme nuklearne katastrofe bio šef osoblja na Ukrajinskoj nacionalnoj akademiji nauke. Takođe je bio jedan od pripadnika naučne elite, koji je prionuo na posao, pridružio se 600.00 muškaraca i žena koji su čistili oblast od otpada, a bili su poznati kao "likvidatori".

Lisičenko je dao izvanredan doprinos tokom katastrofe, ali je to ostalo nezapaženo u spoljnom svijetu. Milioni života zavisli su upravo od njega i njegovog tima naučnika. Zahvaljujući njima ukrajinska prestonica je da kažemo useljiva i normalno "živi". Do danas nikad nije govorio za neke zapadne medije.

- Zašto baš sad? Zato što sam bio u Černobilju i onda su mi dijagnostikovali rak - upitao je Lisičenko primajući novinare Dejli Mejla u svojoj kancelariji na Akademiji.

On se već dugo bori sa opakom bolešću koja ga je zadesila. Nakon hirurške intervencije 2001. godine, rak se opet "aktivirao".

Sada, sa svojih 69 godina, brine se da li će imati još jednu priliku da ispriča svoju životnu priču isprepletanu sa katastrofom u Černobilju.

Do trenutka kad je stigao u Černobilj, reaktor je već bljesnuo i oblaci toksičnog dima su bili svuda. Vjetar je raznio radioaktivni pepeo izanad dijelova sjeverne Evrope.

Iako je ukrajinska prestonica bila pošteđena od ovoga, Lisičenko je uvideo drugu prijetnju. Tone otrvonog materijala bili su u rijeci Pripijat i postojala je opasnost da se uliju u Dnjepar i dođu do prestonice.

- Sve vrste radioaktivnog otpada su "stigle" do Dnjepra, a oko 35 miliona Ukrajinaca koristi vodu upravo iz te rijeke. Dakle, voda je postala najveći problem, jer je mogla da otruje veliki borj ljudi - priča Lisičenko.

Kad su radioaktivne čestice prodrle u sliv, on i njegov tim naučnika su počeli da grade brane, postavljaju filtere, prave nasipe i na taj način su mogli da kontrolišu protok toksične vode.

- Da nismo na vrijeme reagovali sve bi bilo kontaminirano i prestonica bi bila zatrovana - ističe naučnik.

Lisičenko se svim snagama borio za svoj rodni grad, a znao je da od te borbe zavise i životi njemu najbližih i najvoljenijih ljudi, njegove žene i djece.

Iako je evakuacija u neposrednom okruženju oko Černobilja bila u toku, sovjetske vlasti su katastrofu držale koliko je to moguće u tajnosti do 6. maja, a desila se 26. aprila.

Lisičenko je uspio da preseli svoju porodicu iz Kijeva. Odveo ih je u Moskvu, gdje je, kako on ističe, Kremlj štitio prestonicu izazivanjem veštačkih kiša, kako bi se oblaci dima i pepela premestili, čineći da stignu do Bjelorusije.

- Postojala su radioaktivna mjesta u Ukrajini, Bjelorusiji u nekim dijelovima u Rusiji, ali nikad u Moskvi - kaže Lisičenko.

Nakon što je odveo svoju ženu i djecu na sigurno, vratio se u Černobilj, gdje je reaktor konačno zapečaćen 26. maja.

Lisičenko je nastavio da posjećuje toksičnu oblast, kako bi mjerio nivo zagađenja u vodi. On i njegova ekipa su uklonili oko metar površinskog sloja zemlje u dijelovima koji su bili najzagađeniji. Na kraju su zakopali svoja vozila i opremu, u do sada najzagađenijoj oblasti u svijetu.

Nakon pada Sovjetskog saveza, Zapad je "iskoračio" u želji da pomogne i izvrši preventivne akcije radi sprečavanja dalje kontaminacije.

Lisičenko smatra da sledeća nuklearna pretanja neće doći iz Černobilja, jer Ukrajina ima još 15 zastarelih reaktora, širom zemlje, piše "Daily Mail".

Uprkos njegovim brigama, vremešni naučnik, tri decenije kasnije i poslije dva "napada" kancera, ne protivi se nuklearnoj energiji.

- Ne traba da se plašite nuklearne energije, da nije nje, ne bismo preživjeli ovu zimu - ističe Lisičenko.