Mundobasket

Šta se preko noći desilo u svlačionici Srbije i kako je "otpisana" ekipa savladala Ameriku?

10:06, 13.09.2019.
Izvor: Telegraf.rs
Konačno je pala i Amerika! Košarkaši Srbije uspjeli su da prevaziđu frustracije poslije ispadanja iz borbe za medalju na Mundobasketu, i savladaju selekciju SAD prvi put poslije 2002. godine.

Šteta što je utakmica bila samo za prestiž, maltene revijalnog karaktera, ali svakako nije lako pobijediti ovakvu ekipu, poslije emotivnog kraha i velikih očekivanja.

Poslije poraza od Španije i Argentine, djelovalo je kao da se čitav svijet srušio srpskim košarkašima, bili su utučeni, jer su znali i vjerovali da mogu do finala i zlatne medalje.

Poslije poraza očekivala se utakmica sa Francuzima u borbi za 5. mjesto, ali oni su prvi uspjeli da sruše Amerikance na Mundobasketu poslije 2006. i odu u polufinale.

Time su Srbiji zatvorili vrata direktnom plasmanu u Tokio na OI, i poslali na Amerikance. To je bila inicijalna kapisla za naše momke. Imali su dan i po odmora, bez treninga u dvorani, dovoljno da sami sa sobom, ali i zajedno porazmisle o svemu i ponovo se povežu u jaku grupu.

- Nismo imali trening, sjedeli smo i pričali i dogovorili se da ovo prvenstvo završimo na pravi način. Dogovor iz svlačionice je ispoštovan, a to je da se borimo do samog kraja - rekao je Lučić poslije utakmice.

Da je Srbija kojim slučajem išla na Francusku, ko zna šta bi se dogodilo, jer bi ponovo pritisak bio veliki, kao i ulog odlazak na Olimpijske igre. Ovako, ključna stvar je bila da su momci shvatili da više nemaju šta da izgube, a da mogu mnogo da dobiju.

Igraju protiv rivala koji predstavlja najjaču košarkašku silu svijeta, ma u kom sastavu došli. Bila je to prilika da pokažu koliko stvarno vrijede. Da jednom sruše taj "Drim tim".

Breme favorita je prebačeno na selekciju SAD, a osim toga za naše igrače je velika stvar i veliki prestiž da pobjede NBA igrače, pogotovo oni koji igraju u toj ligi poput Bogdanovića, Jokića, Bjelice, Marjanovića.

Imali su dan i po da razbistre glave da se izdogovaraju šta i kako dalje i to je bilo dobro. Shvatili su da kad su ih Francuzi dobili, da mogu i oni, koji su te Francuze pobijedili u pripremnom periodu.

Samopouzdanje se vratilo, znali su da te momke mogu da pobjede, znali su ih iz NBA lige i da mogu da igraju sa njima. Sa druge strane, znali su da time ne mogu da isprave poraz od Argentine, ali mogu da ga ublaže i da pokažu da su ipak tim.

Da se prevaziđu sve sujete i ega, i da se ujedine, da ponovo vjeruju u sebe, jer pobjeda nad Amerikancima svima njima donosi slavu.

Sa druge strane imali su ključnu stvar da su imali dva dana odmora i spavanja, a Amerikanci su imali manje od 20 sati da se oporave.

Motivacija je bila na maksimalnom nivou, pritisak je popustio i odmah se vidjelo da se igra lakše. 

Početak od 32:7 je najgora četvrtina u istorjii američke košarke, a možda najbolja u istoriji Srbije. Utakmica je otvorena na pravi način i tu se već vidjelo da nema više stega i pritiska i da su svi relaksirani.

Zanimljiv je i detalj sa intoniranja himne Srbije pred meč. Ranije su igrači stajali zagrljeni, a sada su stali jedan iza drugog i stavili su lijevu ruku saigraču ispred sebe.

Tu se vidjelo jedinstvo grupe, i da su prevazišli sve probleme, a to je rekao i Saša Đorđević

- Mi treba da budemo zajedno i kada gubimo i kada pobijeđujemo. Igrali smo za čast i da ispoštujemo takmičenje. Cilj je bio da timski branimo njihovu tranziciju i svaka čast momcima - rekao je Đorđević.

Opšti utisak je da su naši igrači ostali bez pritiska i da ih je to opustilo i ponovo vratilo i onaj mod za pobjeđivanje. Zato su i djelovali onako ubjedljivo na startu i ubacili 94 poena Americi.

Ostaje žal što nisu imali dovoljno mentalne pripreme da se u meču sa Argentinom na isti ovakav način suprostave i pokažu kvalitet koji imaju.