Novak Đoković je ovih dana mogao da u Pekingu “pojuri” prvo mjesto na ATP listi, ali se odlučio za drugačiju strategiju. O njoj, planovima, odnosima sa Rodžerom Federerom i drugim detaljima vezanim za život i karijeru, govorio je poslije treninga na Dorćolu.
– Igrao sam i ranije Peking i Šangaj za redom. Prosto, posljednja tri mjeseca sam igrao mnogo mečeva i nakon US Opena nisam imao puno vremena da se odmorim, već sam otišao u Čikago da igram Lejver kup, koji me dosta iscrpio. Ipak, to je bilo divno iskustvo i jedinstven koncept, ali emotivno, mentalno i fizički dosta zahtijevan. Prosto sam želio da malo budem u Srbiji sa porodicom, pošto nemamo često priliku da budemo ovdje. Sve se lijepo složilo, kao i lijepo vrijeme i igrači koji su tu da treniram sa njima. Tu je Filip Krajinović, Danilo Petrović. Tu je i Ričardas Berankis, koji je odličan teniser. Treninzi su vrlo kvalitetni, zadovoljan sam kako sve napreduje, pa sam sa timom odlučio da je bolje da ostanemo duže. Želim da se što bolje oporavim i izgradim dobru bazu za Šangaj i za kraj sezone. Treninzi su dobri, zahvaljujući teniserima koji su tu. U Beogradu nije lako naći kvalitetne igrače u svako doba godine, pogotovo u septembru, oktobru, kada se igra veliki broj turnira, pa su svi najbolji igrači Srbije rasprostranjeni po svijetu. U četvrtak idem u Šangaj.
Poslije velikih uspjeha potrebni su veliki odmori. Peking “trpi” zbog toga.
– Želio sam da igram Peking, jer je to bila prilika da uz Šangaj ranije dođem na prvo mjesto. Međutim, timski smo odlučili da je strateški bolje da ga preskočimo. Da sam odigrao dobro Peking i osvojio, umor bi me negdje sustigao. Čovjek sam kao i svi ostali i koliko god da sam spreman, US Open je bio zahtijevan fizički i mentalno. Kada osvojite Grend slem, to je kao da osvojite Mont Everest, pa poslije toga morate da imate neku pauzu da bi stekli novu snagu za nove pohode. Peking je bio previše blizu. Lejver kup nisam želio da otkažem zbog poštovanja prema Federeru i ne žalim za tim.
Prelomni momenat ove sezone dogodio se poslije Rolan Garosa.
– Teško je odabrati jedan trenutak, ali ako bih morao da izaberem jednu tajnu, to je momenat nakon poraza na Rolan Garosu, kada sam uzeo četiri, pet dana sa suprugom i otišao na planinarenje i boravak u prirodi. Poslije toga se sve složilo. Igrao sam finale Kvinsa, osvojio Vimbldon, Sinsinati, US Open i to je jedan veliki nalet. Zahvalan sam na tome, jer sam u prvih nekoliko mjeseci nakon operacije imao poteškoća da uspostavim neku sigurnost na terenu, prije svega igrački. Morao sam da napravim neke korekcije zbog operacije u igri, pogotovo kada je servis u pitanju. Promijenio sam i reket krajem prošle godine. Kada izgubite više mečeva nego što dobijete, što je za mene bila novina i kada promijenite reket i tim, onda se pitate da li su svi ti potezi ispravni i imate dileme. Dvoumite se za svaku odluku. To iskustvo je specifično za mene zato što je to meni dozvolilo da naučim mnogo više o sebi, kao i da naučim da se nosim sa tim situacijama. Njih će sigurno biti još do kraja moje karijere, koji ne znam kada će biti. Za sada imam puno želje i volje da igram tenis na vrhunskom nivou. Dio mene je znao da ću se vratiti. Mada, ne volim da se vraćam, volim da stvaram novo. Znao sam da ću ostvariti veliki uspjeh, da ću biti opet u poziciji da osvajam grend slemove. Kada sam se ponovo spojio sa starim-novim timom, sa Vajdom i Gebhardom, počeli smo da radimo na dugoročnim planovima. U martu smo napravili strateški plan da ću dostići vrhunac forme oko US Opena, međutim, na sreću svih nas, došao je na travi. Sve ide kako treba i zbog tih rezultata sam sebe stavio u poziciju da se borim za “broj jedan” do kraja godine, što, da mi je neko rekao u maju ove godine, ne bih mu vjerovao. Sa druge strane, dio mene je vjerovao da mogu da se vratim, bilo je potrebno samo da se kockice slože i da naučim da budem strpljiv.
Na terenu se ponovo vidi “stari” Novak. Međutim, naš najbolji teniser smatra da je on potpuno drugačiji igrač nego u sezoni kada je bilježio najbolje rezultate.
– Imam samopouzdanje. To je neko staro-novo samopouzdanje. Svaka sezona je nova stranica i novi izazov. Ja sam drugačiji igrač i osoba, nego što je to bio slučaj prije tri godine. Znam da svi žele za parametar da koriste tu 2015. godinu, kao reper za sve ostale sezone i da pitaju da li je moguće da se tako nešto ponovi… očigledno da jeste. Da li vjerujem da mogu da ponovim taj uspjeh? Naravno da vjerujem, u suprotnom ne bih igrao tenis. Vjera je nešto čega se pridržavam i ono što me je nosilo svih ovih godina.
Prije Pariza, možda zaigra i na još jednom turniru.
– Ostavljam otvorenu mogućnost da prije Pariza odigram turnir u Bazelu ili Beču, ali se još uvijek nisam prijavio. Moram da vidim da li će mi organizatori dati pozivnicu, ukoliko odlučim da učestvujem. Ipak, sad razmišljam o Šangaju i da tamo odigram najbolje što mogu.
Lejver kup je spojio nespojivo.
– Druženje sa Federerom je bilo jedno jedinstveno iskustvo. Trenutno u tenisu samo Lejver kup može da ujedini Nadala, Federera, Zvereva, Mareja i mene, da budemo u istoj ekipi. To je nešto što je donijelo veliko uzbuđenje i meni i Federeru i svim ljubiteljima tenisa. Ne viđate nas nikada na istoj strani mreže i radovao sam se što ću igrati sa njim. On je jako posvećen Lejver kupu, jer je to djelimično njegovo takmičenje. Stalo mu je da Evropa pobijedi. Vidi se koliko je energije uložio u to. Mi ga gledamo sa velikim uvažavanjem i poštujemo ga. Svjesni smo težine tog takmičenja, iako mnogi govore da je to egzibicija. Moram da podsjetim da je i Dejvis kup takmičenje bez poena, pa ga svi vrednujemo kao najveće timsko takmičenje u ovom sportu. Lejver kup me je prijatno iznenadio u svakom pogledu, samo je bilo malo napornije biti tri dana po 12 sati u hali, što je naravno i jako lijepo. Mislim da će to u budućnosti morati da se prilagodi. Koncept je dobar i inovativan. Moje i Federerovo rivalstvo se neće puno promijeniti. I on i ja smo isticali to i medijima u Americi, da će ovo učvrstiti naš odnos. Imali smo prilike da upoznamo jedan drugog kao nikada do sada, pa sada imam još više poštovanja prema njemu, jer sam ga malo bolje upoznao kao čovjeka. Videio sam ga kako trenira, kako se zagrijava, kako se sprema za meč. Vjerujem da je i njemu bilo interesantno. Ali Lejver kup neće uticati na nas. Naše rivalstvo je doprinijelo popularizaciji ovog sporta. Kao i rivalstvo sa Nadalom. Ljudi se raduju mečevima između nas.
Iz Beograda – na prvo mjesto
– Mi smo kao familija ovo isplanirali, tako da se namjestilo da sam ponovo u trci za “broj jedan”. Nadam se da će mi Beograd donijeti sreću.
Sa trenerskim timom – korak po korak
– Sa Vajdom i Gebhardom radim do kraja sezone. Nismo razgovarali još uvijek o produžetku saradnje. Želimo da izvučemo maksimum do kraja godine i ne želimo da mislima idemo u budućnost – zaključio je Novak Đoković, piše Blic.
