Djecu Ankice Popović i najbližeg zubara dijele desetine kilometara, jer škola u Potkozarju nema stomatološku ambulantu. Iste muke imaju i osnovci iz dvadesetak drugih prigradskih i seoskih škola.

Kako im zubar nije na dohvat ruke, primorani su da izostaju sa nastave. Kažu, zimi je još teže.

"Problem je i ići, putovati i sve je to finansijski. Imam dvoje djece. Mi pripadamo školi u Budžaku i onda je uvijek problem. Previše je djece dole, čeka se dugo, po mjesec, mjesec i po i tako", kaže Ankica Popović, majka.

U školi nisu zahtjevni. Kažu, bilo bi dovoljno da ih obiđe mobilni tim jednom mjesečno i tako pruži stomatološke usluge. Zasad dobijaju samo mrvice.

"Što se tiče dolaska stomatološke ambulante iz grada, to imamo jednom godišnje. Prošle godine smo imali drugi, treći i peti razred. Međutim, ove godine su imali posjetu samo učenici sedmog razreda. Što znači svake godine, sve rjeđe i rjeđe. Naši učenici su zapostavljeni što se tiče zuba i zubne higijene", naglasio je Duško Petrović, direktor OŠ "Milutin Bojić", Potkozarje.

U Domu zdravlja imaju namjeru da šire mrežu. Koja škola će biti te sreće da dobije zubara, zavisi od broja učenika. Što više, to bolje, jer se drugačije ne isplati, kažu. Ističu, mobilni timovi kao alternativa i nisu neko rješenje.

"Oni mogu raditi samo preventivne preglede u smislu uvida u oralno zdravlje, davanje savjeta i podjelu letaka. Sve druge aktivnosti i intervencije koje treba da se rade u smislu popravke zuba se ne mogu raditi nigdje osim u stomatološkoj ambulanti, zato što je neophodna stolica stomatološka i instrumentarij", rekla je Nevena Todorović, pomoćnik direktora za medicinske poslove.

Ipak, problem je novac, jer oprema mnogo košta. U gradskoj upravi ističu da izdvajanje sredstva za tu namjenu ove godine nije planirano. Iduća je druga priča, jer je budžet još u pripremi.